Uz pljesak i ovacije, kao da je riječ o čovjeku koji je nekako zadužio Hrvatsku, Furio Radin pozdravljen je od svojih kolega u Hrvatskom saboru nakon što je najavio da se povlači iz politike i tog najvišeg državnog tijela nakon 34 godine. Kada bismo zatražili saborske zastupnike koji su pljeskali Radinu da izdvoje nekoliko važnih trenutaka iz njegove karijere, koji bi to bili? Koji veliki državni govor? Što je konkretno napravio za narod koji mu je dao privilegiju biti u Saboru? Što je napravio za hrvatske Talijane koji u kontinuitetu sve manje glasuju za njega?
Furio Radin, poput Milorada Pupovca, slika je i prilika lošeg i nakaradnog izbornog sustava u kojem je moguće sjesti u saborsku stolicu bez istinskog izbornog legitimiteta i temeljem malo glasova manjine koja u većini ionako glasa na općim izborima ili uopće ne izlazi na „svojim“ u XII. izbornoj jedinici.
Radinu je u njegovoj karijeri bio dovoljan i jedan glas da uđe u Sabor i diktira vladi politike te bude jezičac na vagi za slaganje parlamentarne većine. Obnašao je i dužnost potpredsjednika Sabora. Iako je itekako svjestan da uživa privilegije koje ne zaslužuje, to ga nije sprječavalo da te iste privilegije koristi kako bi čitavom narodu određivao politički smjer. Osam je zastupnika nacionalnih manjina u Saboru i posljednjih godina upravo su oni, koji su birani po privilegiranom ključu, često glas koji odlučuje hoće li Vlada biti više lijevo ili više desno. Naravno, ako je na vlasti SDP, manjinci nemaju nikakav problem. Nemaju ga niti s HDZ-om osim ako stranka desnice osvoji značajan broj mandata i izbaci manjince iz računice. Tada smo na korak do "fašizma"!
Nigdje u Europi nema toliko zastupnika manjina u nacionalnom parlamentu koji ujedno imaju i veliku političku moć. Toliko je mnogo država u Europi koje imaju znatno veći udio manjina u državi, ali im ne osiguravaju sigurne mandate i daju moć da kroje visoku državnu politiku. Kao i u mnogočemu drugome, Hrvatska je iznimka u svijetu po broju apsurda i besmislica u politici.
Ivica Granić: Armija BiH je krenula na Hrvate po planu iz Sarajeva
Furio Radin vrlo je blizak još jednoj nakaradnoj slici i prilici lošeg izbornog sustava – kolegi manjincu Miloradu Pupovcu, etnobiznismenu koji na račun poreznih obveznika preko Srpskog narodnog vijeća izvlači milijune iz državne blagajne i stvara velikosrpsku infrastrukturu po Hrvatskoj i u konačnici gomila buduću imovinu Srpske pravoslavne crkve. Privilegirani Radin je svom privilegiranom kolegi uvijek čuvao leđa i spremno protestirao kada bi ikome u državi uopće palo na pamet da Pupovac ne uđe u Vladu ili ne postane dio parlamentarne većine. Pritom se Radin, Pupovac i ostali manjinci ponašaju kao moralne veličine i čuvari hrvatske države koja bi postala fašistička kada je pod budnim okom ne bi držali etnobiznismeni.
Radin je prvi put u Sabor ušao 7. rujna 1992. godine. Očekivano, bio je i aktivan u bivšim komunističkim strukturama. U Savezu socijalističke omladine Hrvatske bio je zadužen za znanstvenu aktivnost mladih. Stoga ne čudi njegova izjava iz 2020. kada je kazao: „Mi smo uz Plenkovića zato što smo za lijevi centar, a ne za desnicu“. Zar ne postoje Talijani desničari i konzervativci? Nije li posao manjinskog zastupnika zastupati manjine, a ne ljevičare? Upravo je ova izjava možda i najjači argument zašto nam ne treba XII. izborna jedinica. Zašto se Radin ne učlani u SDP i tada provodi svoje ljevičarske ideje?
Jedan četnički mauzolej manje, Pupovcu pet milijuna eura više
Još nakaradnijem ponašanju ovog zastupnika mogli smo svjedočiti tijekom pokušaja da se izmijeni izborni sustav koji omogućuje predizborne koalicije i privilegije manjina. Iz privilegirane pozicije Radin je oštro napadao referendumske inicijative praktički poručujući narodu da nema pravo NA REFERENDUMU bilo što mijenjati jer je on – manjina.
Možemo ovdje izdvojiti još jedan njegov „legendarni“ citat: „Dušom i tijelom nastavit ću se boriti protiv nacionalizma jer je on zlo ovih prostora“. Hrvatski narod sigurno je zahvalan Radinu na ovoj „plemenitoj“ borbi... Izjavio je to tijekom izborne kampanje 2016. godine kada je uvjetovao Andreju Plenkoviću, koji se tada spustio s briselskih nebesa donijeti Hrvatskoj „političku stabilnost“, da Zlatko Hasanbegović ne smije biti ministar kulture. Evo još jednog razloga zašto nam ne treba XII. izborna jedinica. U dva pokušaja mijenjanja izbornog sustava na referendumu, Radin je uvijek imao „lijepe riječi“ za narod koji mu je dao veliku privilegiju i moć. Nazivao je građane „ksenofobnima“ i „nehumanima“ ako podržavaju promjenu izbornog sustava koji bi omogućavao veći legitimitet izabranim zastupnicima i smanjio nezaslužene privilegije manjincima.
Biografija i ratni put Andreja Plenkovića
Dok Radin narodu govori da je ksenofoban i nehuman, problem ne vidi s uhljebljivanjem vlastite surpuge u Vladin Ured za ravnopravnost spolova. Kakve li besmislene institucije! Što točno radi taj ured i može li hrvatska demokracija preživjeti bez njega? Gospođa Helena Štimac Radin od 2004. je predstojnica Ureda, a 2012., za vrijeme Radinove ljevičarske Milanovićeve vlade, postaje ravnateljicom. Ako može muž, zašto i žena ne bi bila na prikopčana na proračun? Ravnateljica Ureda bila je do prosinca 2025. godine. Čini se kako je bračni par Radin „zaradio“ dovoljno i sada se oboje povlače sa svojih privilegiranih pozicija.
Do 2000. godine Radin je dvaput biran u Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske (7. rujan 1992. – 28. studeni 1995. i 28. studeni 1995. – 2. veljače 2000.). Pogledajmo njegove „izborne uspjehe“ u 21. stoljeću.
Od pet kandidata na izborima za predstavnika talijanske nacionalne manjine 2000. godine, Radin je osvojio 78,91 % ili 5152 glasa. Izašlo je 6785 birača od njih 10.704, odnosno 63,39 %.
Na izborima 2003. godine, Radin osvaja nešto manje glasova – 4669 (79,83 %). Na izbore je izašao 6051 birač od njih 12.520 ili 48,33 %.
Na parlamentarnim izborima 2007. za Radina je glasalo 4177 hrvatskih Talijana, dok je izlaznost bila 42,77 %.
Godine 2011. Radin nije imao protukandidata i u Sabor je mogao ući i da je jedini izašao na izbore te izabrao samog sebe. Dobio je 3067 glasova. Odazvalo se 31,55 % hrvatskih Talijana s pravom glasa.
Na idućim izborima 2015. godine, Radin je imao dva protukandidata. Dobio je 65,84 % glasova, odnosno povjerenje tek 1594 hrvatskih Talijana. Izlaznost je bila manja nego prethodne godine kada Radin nije imao protukandidata – tek 23,73 %.
Na izvanrednim izborima 2016. osvaja 1676 glasova, nešto više nego ranije. Međutim, izlaznost je bila manja – 20,44 %.
Na redovnim parlamentarnim izborima 2020. Radin opet nema protukandidata i osvaja rekordno mali broj glasača – njih 890. Na izbore je izašlo samo 949 birača! Također, Državno izborno povjerenstvo bilježi da je ukupno registriranih birača za talijansku nacionalnu manjinu bilo samo 950!
Na posljednjim izborima 2024. godine, Radin osvaja samo 971 glas, dok je njegov protukandidat bio vrlo blizu s 936 glasova. Izašao je svaki od 1951 registriranog birača. Gdje su nestale tisuće Talijana od ranijih izbora?
Zaključak se nameće sam po sebi: Talijani u Hrvatskoj uopće nemaju povjerenje u Furija Radina niti u većini glasuju u XII. izbornoj jedini. Prema Popisu stanovništva iz 2021. godine, u Hrvatskoj živi 13.763 Talijana, što je 0,36 % ukupnog stanovništva. Dakle, Talijani u golemoj većini uopće ne glasuju u svojoj manjinskoj izbornoj jedinici.
U svojoj karijeri Radin je uspio izgubiti povjerenje tisuća Talijana i svoju izbornu jedinicu svesti na rekordno niske brojke. To je ostavština Furija Radina, uz dakako neprestano dociranje hrvatskom narodu, ljevičarenje i vikanje „Fašizam!“.
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.
© 2026 popodnevnik.hr, Sva prava pridržana.
Ujedinjeni protiv antifašizma
Jude Martinez
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.