Povijest

Ivica Granić: Armija BiH je krenula na Hrvate po planu iz Sarajeva

Foto: Ivica Granić, privatna arhiva

Armija BiH je krenula na Hrvate po planu iz Sarajeva, ali glavna naredba je došla iz Beograda, čitaj KOS-a, a u djelo je proveo glavni savjetnik Alije Izetbegovića agent iste službe Fikret Muslimović. Piše Ivica Granić na svom Facebook profilu.
 
Ugledni američki vojni povjesničar i bivši časnik vojske SAD-a dr. Charles R. Shrader u svojim istraživanjima i knjizi "Muslimansko-hrvatski građanski rat u srednjoj Bosni (1992.-1994.)" iznio je zaključke koji ozbiljno dovode u pitanje godinama nametani narativ o hrvatskoj odgovornosti za sukobe u srednjoj Bosni.
 
Shrader, doktor povijesti sa Sveučilišta Columbia, bivši predavač na West Pointu, Ratnoj školi i Školi Glavnog stožera američke vojske, autor brojnih znanstvenih radova te sudionik vojnih misija u Vijetnamu, Italiji i Njemačkoj, proveo je višegodišnje terensko i arhivsko istraživanje. Analizirao je tisuće dokumenata, razgovarao s brojnim sudionicima i svjedocima te obišao gotovo sva ključna bojišta srednje Bosne. Rezultat tog rada je jasan. Sukob nisu započele hrvatske snage, nego Armija BiH i to planski.
 

Cijela priča ispričana naglavačke

 'Nakon svega što sam proučio, postalo mi je jasno da je cijela priča ispričana naglavačke', izjavio je Shrader u jednom intervjuu, dodajući kako su međunarodni promatrači i sudovi često djelovali na temelju djelomičnih i netočnih informacija.
 
Prema njegovim nalazima, odluka o napadu na Hrvate donesena je u muslimanskom političkom i vojnom vrhu u Sarajevu već u jesen 1992. godine, dok su operacije na terenu započele početkom 1993. godine.
 
Shrader posebno kritizira način na koji su pojedine presude ICTY-a u Haagu donesene bez potpune vojne slike događaja.
 
 
 

Prvi udari već u siječnju 1993.

 Armija BiH već u siječnju 1993. pokreće koordinirane napade u srednjoj Bosni, s ciljem presijecanja komunikacija HVO-a, ponajprije pravca Kiseljak, Busovača, Vitez. Već 23. siječnja blokirana je regionalna prometnica kod Kaćuna, a 27. siječnja iz pravca Zenice, Lašve i Dusine započeo je snažan napad muslimanskih snaga na Busovaču, u kojem je sudjelovalo oko 8.500 vojnika. Ti su sukobi, prema Shraderu, bili uvod u veliku ofenzivu koja je započela u travnju 1993. godine.
 
Nakon toga otvaraju se nova žarišta u Vitezu, Travniku, Novom Travniku i drugim općinama srednje Bosne.
 

Pet brigada, mudžahedini i Zelena legija

 U napadima je sudjelovalo najmanje pet brigada Armije BiH, vrlo šarolikog sastava, od regularnih postrojbi do mudžahedina i tzv. Zelene legije. Shrader navodi kako je riječ o ranije planiranoj operaciji Glavnog stožera Armije BiH, s ciljem razbijanja hrvatskih prostora u srednjoj Bosni i otvaranja nove bojišnice prema postrojbama HVO-a.
 
Američki vojni stručnjak naglašava kako HVO u srednjoj Bosni nije planirao ofenzivne operacije niti je imao kapacitete za takav pothvat. 'Svatko tko razumije vojne odnose snaga jasno vidi da Hrvati nisu započeli sukob', zaključuje Shrader, odbacujući tvrdnje o navodnom planu etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva. Naprotiv, smatra da je riječ o unaprijed pripremljenoj ofenzivi Armije BiH.
 
 
 

Propaganda presudno oblikovala percepciju

 Shrader upozorava i na snažan propagandni aparat muslimanske strane, koji je, uz potporu pojedinih islamskih zemalja i njihovih medijskih i obavještajnih mreža, uspio stvoriti sliku isključive hrvatske krivnje. Istodobno su, navodi, sustavno prešućivani zločini Armije BiH, djelovanje mudžahedina, etnička čišćenja te politički dogovori i kontakti s drugom stranom.
 
Njegova studija do danas ostaje jedno od najdetaljnijih vojno-povijesnih istraživanja sukoba u srednjoj Bosni i predstavlja ozbiljan izazov službenim interpretacijama rata u Bosni i Hercegovini.
 

Bošnjački zločinački poduhvat

 Granić u svom statusu naglašava kako je Armija RBiH "islamo-fašistička vojska". Potom donosi popis njezinih masovnih zločina:
 
• Lužani, Uskoplje (12. 1. 1993.) – Pokolj civila; u borbama poginulo 64 pripadnika HVO-a
• Gusti Grab, Busovača (19. 1. 1993.) – Masakrirano 5 staraca u dobi 70–80 godina
• Dusina, Lašvanska dolina (26. 1. 1993.) – Otmica zapovjednika HVO-a, ubijeno 10 Hrvata i 1 Srbin; protjerano 40 civila iz sela.
• Orlište, Konjic (23. 3. 1993.) – Ubijeno 4 civila, starost 70–80 godina
• Šušanj, Zenica (5. 4. 1993.) – 17 civila ubijeno, pretežno starci koji nisu pobjegli
• Trusina, Konjic (16. 4. 1993.) – 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a ubijeno za sat vremena; civili korišteni kao živi štit
• Bilivode, Zenica (17./18. 4. 1993.) – 4 civila ubijena i tijela spaljena
• Grm, Zenica (18. 4. 1993.) – 6 civila ubijeno; 3 starca živa zapaljena
• Miletići, Travnik (24. 4. 1993.) – 5 civila ubijeno i izmasakrirano
• Čukle, Travnik (8. 6. 1993.) – 9 civila i 12 zarobljenih vojnika HVO-a ubijeno
• Krpeljići, Travnik (8. 6. 1993.) – 7 civila ubijeno; tijela pronašao UNPROFOR
• Maljine/Bikoše, Travnik (8. 6. 1993.) – Strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO-a i civila; naknadno skrivani tragovi u masovnoj grobnici
• Vitez – dječje igralište (10. 6. 1993.) – 8 djece ubijeno granatom s položaja ABiH (dob 9–15 godina)
• Drenovnik, Kakanj (13. 6. 1993.) – 17 civila ubijeno (žene, djeca, starci)
• Slapnica, Kakanj (13. 6. 1993.) – 9 civila ubijeno
• Kraljeva Sutjeska, Kakanj (13. 6. 1993.) – 4 civila ubijeno; kuće spaljene
• Busovačke Staje, Busovača (16. 6. 1993.) – 22 osobe ubijene iz humanitarnog konvoja (14 civila + 8 vojnih pratilaca)
• Ljubunci, Jablanica (18. 6. 1993.) – 3 osobe ubijene
• Doljani, Jablanica (28. 7. 1993.) – 37 osoba ubijeno (8 civila + 29 nenaoružanih vojnih obveznika na žetvi); ~180 civila odvedeno u logor “Muzej” u Jablanici
• Bugojno (srpanj–kolovoz 1993.) – 119 Hrvata ubijeno u ratnim zločinima; 21 zatočeni HVO vojnik ritualno ubijen (dekapitacije uz mentorstvo arapskih mudžahedina); na stadionu NK Iskra zatočeno 292 logoraša – mučeni, 21 odveden i pogubljen, za 16 tijela se još traga
• Kiseljak, Žepče (16. 8. 1993.) – 15 civila ubijeno, uključujući djecu
• Zabilje, Vitez (5. 9. 1993.) – 13 zarobljenih osoba ubijeno (4 civila + 9 vojnika)
• Grabovica, Mostar (9. 9. 1993.) – 32 civila ubijena (starci, žene, djeca); lokalitet 35 km od bojišnice; mnoga tijela nikad pronađena
• Vrbica, Zavidovići (10. 9. 1993.) – 6 hrvatskih civila ubijeno
• Uzdol, Prozor (14. 9. 1993.) – 41 osoba ubijena: 29 civila (mnogi metkom u zatiljak) + 12 vojnika HVO-a
• Hudutsko, Prozor (16. 9. 1993.) – 25 vojnika HVO-a zarobljeno; 22 strijeljano, 3 odvedena u logor u Jablanici
• Kopijari, Vareš (18. 10. 1993.) – 6 civila ritualno masakrirano; nepoznat broj zarobljenih vojnika HVO-a ubijen
• Vareš (30. 10. 1993.) – 17 civila ubijeno; selo Borovica: 320 kuća spaljeno do temelja; kompletno etničko čišćenje Hrvata iz općine
• Fojnica (13. 11. 1993.) – Ubijeni franjevački svećenici fra Nikica Miličević i fra Leon Mato Migić u prostorijama samostana
• Križančevo selo, Vitez (22. 12. 1993.) – 74 osobe ubijene (vojnici i civili) tri dana prije Božića
• Buhine Kuće, Vitez (9. 1. 1994.) – 26 osoba ubijeno (civili i vojnici HVO-a)
 

2 Comments

Jude Martinez
Feb 6, 2020

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.

Elizabeth Jason
Feb 6, 2020

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetuer adipiscing elit. Aenean commodo ligula eget dolor. Aenean massa. Cum sociis natoque penatibus et magnis dis parturient montes, nascetur ridiculus mus.

Write a Comment

POPODNEVNIK

Neovisni portal komentara, analiza i stavova.

info@popodnevnik.hr

Kategorije

© 2026 popodnevnik.hr, Sva prava pridržana.

Ujedinjeni protiv antifašizma