Tko je bila jugoslavenska književnica Slavenka Drakulić koja je Hrvatsku klevetala i od nje istovremeno uzimala novac?

Dana 20. lipnja 2026. preminula je jugoslavenska književnica i kolumnistica Jutarnjeg lista Slavenka Drakulić. Dok je mediji hvale i nazivaju „hrvatskom književnicom“, istina je potpuno drugačija. Tko je doista bila Slavenka Drakulić, otkrivaju nam novinar i voditelj emisije Fenomen tjedna na Z1 Televiziji Marin Vlahović, vjeroučitelj i aktivist Ivan Pokupec te urednik Hrvatskog lista Ivica Marijačić. Otkriva nam to na svoj način i Milena Zajović.

Vlahović i Pokupec imaju moju podršku: Ponašanje Narodnih reportera je za svaku osudu

Za Večernjakovu Milenu Zajović, LGBT aktivisticu i članicu Hrvatskog novinarskog društva (HND) koja je obmanjivala javnost manipulacijama i poluistinama o Sandru Silajdžiću, preminula književnica bila je borkinja protiv „patrijarhata“, „velika“, „hrabra“, „pionirka feminizma i glas razuma u vremenima ideološkog sljepila“, stasala je u „zlatno doba novinarstva“ u osamdesetim godinama... Zajović otkriva da su Drakulić raspad Jugoslavije i stvaranje hrvatske države slomili te je uslijed „progona“ morala emigrirati u Švedsku. Jedino ju je „časni Feral Tribune“ podržavao, piše Zajović koja je obmanula javnost početkom 2026. godine i svejedno bila u žiriju za dodjeljivanje nagrada HND-a.

Ako mediji i LGBT aktivisti o Drakulić pišu pohvalno, možemo slobodno zaključiti da je Drakulić Hrvatsku zapravo prezirala. Ne samo što ju je prezirala već je od nje i uzimala novac – od države koju je prezirala! To čine samo veliki i hrabri ljudi, zar ne? K tome je i tu istu državu klevetala u inozemstvu. A tko je davao novac? Tko drugi nego HDZ, odnosno posljednjih deset godina – ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.

Vlahović o Drakulić: Karijeru je izgradila na feminizmu, jugoslavenstvu i negaciji hrvatskog identiteta

 Marin Vlahović na Facebooku prvo upozorava na pisanje medija: „Mediji pišu da je bila najpoznatija hrvatska književnica u svijetu, iako je u osnovi stekla ime kao feministkinja i Jugoslavenka, napuštajući Hrvatsku, fizički, duhovno i politički, kada je Hrvatskoj bila najpotrebnija svačija pomoć“. Vlahović smatra da je Drakulić svoju karijeru izgradila na „feminizmu, jugoslavenstvu i svojevrsnoj negaciji hrvatskog identiteta“.

Stoga nije čudno kada joj hvalospjev piše Milena Zajović, ona što je obmanjivala javnost sa Silajdžićem pa potom odlučivala o dodjeljivanju nagrada HND-a.

Ljevičari dominiraju medijima: Sever tvrdi kako je svaka druga kolegica bila izložena seksualnom nasilju ili uznemiravanju

Nadalje, Vlahović piše kako je Drakulić njezino „progonstvo“ donijelo međunarodnu karijeru, iako je bila „ideološki ostrašćena i pristrana“. Za Vlahovića ona „nikada nije bila veliki pisac, niti je to postala, bez obzira na karijeru, jer iza svih tih uspjeha, stajali su jasno određeni politički okviri i pozadina“, ustvrdio je. Usporedio ju je s nedavno preminulom hrvatskom književnicom Julienne Bušić. Ona je bila borkinja za slobodnu Hrvatsku i supruga hrvatskog Mandele, napisao je Vlahović. Dok se Bušić svim srcem borila za Hrvatsku iako nije bila Hrvatica po podrijetlu, Drakulić je svoju karijeru gradila „sipajući otrov, klevetanjem i blaćenjem Hrvatske“, zaključio je Vlahović ustvrdivši da se njih dvije ne mogu niti uspoređivati.

Također, Vlahović je kao primjer izdvojio sljedeći izravan citat Drakulić: „Glasajući za Tuđmana, ljudi su glasali za etničko čišćenje“. Unatoč toj kleveti, Obuljen Koržinek je Drakulić preko ministarstva uplaćivala novac poreznih obveznika „iz čega proizlazi zaključak, da su se vjerojatno slagale i oko takvih pitanja“, napisao je Vlahović na Facebooku.

Marin Vlahović: Nema te glazbe koja bi Hrvate motivirala na sudjelovanje u ratu protiv Rusije

Pokupec: Čime nas je zadužila? Pljuvanjem po Hrvatskoj i guranjem feminističkih bedastoća?

 Ivan Pokupec pozornost javnosti skrenuo je prema iznosu koji je „drugarica“ Obuljen Koržinek isplaćivala ovoj klevetnici i jugoslavenskoj književnici, odnosno predstavnici „postjugoslavenske“ kulture. Pokupec s gađenjem odbacuje „dnovinarsko inzistiranje“ da nas je Drakulić ičime zadužila te postavlja pitanje je li to učinila: „Pljuvanjem po mojoj zemlji i narodu? Promicanjem ljevičarskih agendi? Guranjem feminističkih bedastoća? Ako išta, ja sam zadužio nju svojim proračunskim sredstvima. Prisilno, ne svojim izborom“, ustvrdio je Pokupec.

Na kraju izražava sućut obitelji s nadom da je u posljednjim trenucima zazvala Krista Spasitelja. Zaključuje sarkastično: „I dozvolite mi da to bude kraj mog plakanja, žaljenja i opraštanja. Ili se baš mora plakati, kao što se moralo za uzorom 'postjugoslavenskih autora' 4. svibnja 1980.?“.

U slici koju je priložio uz svoju objavu, Pokupec podsjeća kako je Drakulić za svoje klevete i prijezir prema Hrvatskoj od Ministarstva kulture i medija od 2016. do 2025. dobila 67.608 eura. Toliko o progonu „velike književnice“.

Smeće-umjetnost nakaradne udruge Domino u čast smeće-umjetnosti Vlaste Delimar

Marijačić: Lažna disidentica koja je nanosila zlo i štetu Hrvatskoj

 Marijačić je bio mnogo izravniji i oštriji. Svoju objavu na Facebooku naslovio je ovako: „Smrt lažne disidentice koja je nanosila zlo i štetu Hrvatskoj!“. Marijačić ju naziva jugoslavenskom književnicom: „U 77. godini života umrla je jugoslavenska književnica iz Hrvatske Slavenka Drakulić, jedna od najpoznatijih lažnih disidentica koja je u svakom svom usmenome i pisanome nastupu denuncirala i klevetala Hrvatsku“.

Potom piše: „Nikada se nije mogla pomiriti s političkim promjenama 90-ih, ostala je fascinirana Jugoslavijom, komunizmom i Titom i zatrovana mržnjom prema Hrvatskoj“. Marijačić također podsjeća da je Drakulić u inozemstvu klevetala Hrvatsku da je izvršila etničko čišćenje 200.000 Srba u „Oluji“. Potkrijepio je to citatom: „Rat se vodio zbog stvaranja nacionalne države pomoću etničkog čišćenja. 200.000 Srba bilo je prisiljeno napustiti Krajinu“ (U knjizi They Would Never Hurt a Fly, 2004.). Urednik Hrvatskog tjednika tome dodaje: „Takav stav iznosila je čak i nakon što je tu optužbu odbacio kao velikosrpsku insinuaciju i Haaški sud u predmetu Gotovina i Markač“.

Nadalje, Marijačić piše kako je Drakulić pisala i govorila da je Franjo Tuđman bio „profašistički vođa i da su neki oficiri agresorske Srpske vojske osuđeni u Haagu reagirali na njegov, Tuđmanov fašizam ( što znači da po njezinome mišljenju ne bi bilo srpske agresije da ih Hrvatska nije izazvala)“. Zatim ističe i manipulacije i laži vezane uz ubojstvo djevojčice Aleksandre Zec: „Izmišljala je okolnosti stradanja djevojčice Aleksandre Zec stavljajući joj u usta misli i riječi koje djevojčica nikada nije izgovorila (primjerice, da je napadač na obitelj u noći stradanja viknuo 'Prljavi Srbine', za što nema apsolutno nikakvih dokaza)“.

Zatim Marijačić podsjeća i kako je Drakulić veličala komunističku represiju prema zagrebačkim studentima 80-ih godina. Naime, u domu na Lašćini  pjevali su 'Marjane, Marjane' i u tekst uvrstili 'ime Isusovo' te je jedan zbog toga osuđen na četiri i pol godine zatvora, a drugi na dvije godine, napisao je Marijačić.

Nasjedala je i na velikosrpsku propagandu u doba agresije na Hrvatsku, kazao je Marijačić te dodao kako je „izmislila da je vlast 90-ih u Zagrebu htjela ime Trga maršala Tita nazvati po Anti Paveliću i o tome dezinformirala svjetsku javnost“.

Ivica Granić: Armija BiH je krenula na Hrvate po planu iz Sarajeva

Marijačić o Drakulić: Hrvatska nema nikakva razloga odavati joj počast

 Temeljem svega što je naveo, Marijačić donosi zaključak o liku i djelu ove jugoslavenske književnice: „Svoj spisateljski renome u svijetu Slavenka Drakulić nije izgradila na književnoj izvrsnosti, nego na lažnome disidentstvu i mržnji prema Hrvatskoj, što je dio ljevičarske zapadnjačke elite u Europi 90-ih tražio i honorirao. U pogledu izvrsnosti, nije bila ni sjena nedavno preminuloj Julienne Bušić koju domaća hegemonistička klasa prešućuje zato što je Bušić bila hrvatska borkinja i idealistica, a ne jugoslavenska kao Drakulićka“.

Na kraju se osvrće i na one koji o njoj pišu i govore pozitivno, unatoč lažima i klevetama na račun Hrvatske: „I kada se sada nakon smrti Slavenke Drakulić vidi popis javnih osoba koji za njom prolijevaju suze, shvati se da su to njezini politički istomišljenici i da jednako kao i ona lažu i cmizdre za nepovratnom sramnom i krvavom političkom prošlosti koja im je bila vrhunac povijesti. To su, kao što je i ona bila, poražene pristaše agresorske vojske na Hrvatsku 90-ih. Hrvatska nema nikakva razloga odavati počast ni njoj ni njima!“.

Stoga, pogrešno je o Slavenki Drakulić pisati da je hrvatska književnica jer to očito nije bila. Drakulić je bila jugoslavenska književnica, režimska novinarka, pristaša totalitarnog režima, klevetnica protiv Hrvatske i licemjerka jer je od države koju je blatila u inozemstvu uzimala novac. Može tek biti velika izdajica vlastitog naroda kojemu je okrenula leđa u najtežim trenucima i do smrti pljuvala na njegovu žrtvu i san o samostalnoj državi.

Ivica Marijačić: Hrvatski tjednik prvi po prodaji, a zadnji po prihodima od oglasa