Smeće-umjetnost nakaradne udruge Domino u čast smeće-umjetnosti Vlaste Delimar

Tek što je završila sezona zagrebačkog „queer“ smeća nakaradne udruge Domino, stigla je nova pošiljka smeće-umjetnosti koje se izlaže na „Perforacijama“. Performeri, netalentirani samozvani umjetnici, izlažu svoje bezvezarije te neoriginalne i već sedamdeset osam puta prožvakane jedno te iste izvedbe u tek nešto drugačijim aranžmanima. U moru primjera kako država i lokalna samouprava razbacuju naš novac ovo je najdegutantniji od svih. Volio bih dobiti odgovor na pitanje koji je kulturni i javni interes Hrvatske i grada Zagreba u financiranju performera koji se ponašaju kao pacijenti duševnih bolnica? Zašto plaćamo striptiz 60-godišnjeg argentinskog transvestita? Zašto Arijani Lekić Fridrih dajemo novac da leži na podu i salutira u maskirnoj jakni? Zašto financiramo to kulturno smeće koje nitko osim uskog interesnog kruga ne želi gledati? Nikada se tome neću načuditi. Tko su ti kulturni i civilizirani ljudi koji sjede u gradskim i ministarskim uredima i odobravaju novac za pokazivanje stražnjica, lizanje stopala, milovanja i vrištanja?

Tko je argentinski transvestit Maiamar Abrodos kojeg u Zagrebu skida nakaradna udruga Domino?

Velika kulturnjakinja Milena Zajović, ona što dobiva nagrade Hrvatskog novinarskog društva (HND) dok istovremeno plasira poluistine i manipulacije o bošnjačkom izbjeglici iz makarskog „logora“, za Večernji list donosi reportažu o „Noći performansa“ u okviru „Perforacija“ povodom 70. rođendana Vlaste Delimar, navodno velike umjetnice koja izvodi performanse. Kulturno, kako i priliči novinarki u kulturi, Zajović potpisuje članak pod naslovom „'Kurac volim' i 'Pravo na orgazam nakon 60': umjetnici odali počast legendarnoj Vlasti Delimar“.

Tko je „legendarna“ Vlasta i zašto zaslužuje tolike počasti? Uostalom, kako joj je odana počast? Upravo onako kako i zaslužuje. Glupostima i bezvezarijama. Međutim, na račun poreznih obveznika, što nikako ne zaslužuje.

Smeće-umjetnost Vlaste Delimar

 Vlasta Delimar, nemojte se šokirati, opsjednuta je golotinjom. Mnogi njezini performansi, odnosno smeće-umjetnost, obilježeni su golotinjom. Teško je u moru bezvezarija i gluposti izdvojiti „najbolju“ bezvezariju i glupost koju moramo promatrati kao visoku umjetnost ili ćemo biti etiketirani kao nekulturni i zadrti. Ajmo probati… Dok prepričavam njezin „umjetnički opus“, ne zaboravite da i njezin „rad“ plaćamo iz proračuna. Istovremeno, ne plaćamo nekog tko se napije ili ne popije lijekove te završi gol na ulici. Takvom "performeru" trebalo bi šapnuti na uho da se uvijek institucijama može opravdati da je umjetnik.

Krenimo od najtežeg performansa koji zahtijeva godine vježbanja i talent s kojim se čovjek jednostavno mora roditi. Na Trgu Petra Preradovića u Zagrebu 1985. Delimar se zavezala za drvo i tako stajala u razderanoj odjeći i sa šminkom napravljenim masnicama po licu i tijelu. Jeste li zadivljeni? Ustali ste i plješćete? Sigurno to niste pretpostavili, no riječ je o feminističkom performansu usmjerenom na patrijarhat i rodne uloge. Plješćete li sada još snažnije? Ide li suza niz lice? Vlasta Delimar je zavezana za drvo! 

Barem je ovdje bila odjevena. Njezin najpoznatiji „rad“ je „Šetnja kao lady Godiva“. Jahala je gola na konju centrom grada. Duboka poruka iza tog performansa jest „odmak od svakodnevice“ i „hrabro djelovanje rasterećeno od konvencija i moralnih ograničenja“. Ima nešto i o stereotipima i feminizmu, naravno.

Povodom 70. rođendana dala je intervju Tportalu koji je u naslov stavio njezinu izjavu „Nisam ni vještica ni krampus, samo sam gola i imam dva umjetna kuka“. Tobože bogata karijera prepuna je jedno te istih klišeja i uvijek istih motiva. Naravno, kao i Milena, koja je ugledna članica HND-a, novinarka Gea Vlahović također se divila zapanjujućem opusu Vlaste Delimar kojeg bi se posramili svi renesansni umjetnici zajedno. Gei je jahanje na konju bilo „legendarno“! U članku saznajemo i za performans „Pravo na orgazam nakon 69.“ u kojem je stajala i držala natpis „Pravo na orgazam nakon 69“. Duboko… Predivno, prekrasno, zapanjujuće, hrabro i odvažno, nikad viđeno i izrazito teško za izvesti – pravi pravcati talent!

Gola je bila i s možemovcem Milanom Božićem. Skinuli su se i obojali zelenom bojom te nešto čitali preko megafona pod reflektorom. U jednom drugom performansu prala si je vaginu. Tomaševiću, Obuljen Koržinek, lovu na sunce! To je nacionalni i gradski kulturni interes!

Ljevičari dominiraju medijima: Sever tvrdi kako je svaka druga kolegica bila izložena seksualnom nasilju ili uznemiravanju

Gluposti i bezvezarije članova i suradnika udruge Domino u čast Delimar 

 U „Noći performansa“, odnosno noći gluposti i bezvezarija ili jednostavno rečeno – smeće-umjetnosti, „veliki umjetnici“ oduševljavali su javnost svojim genijalnim djelima prožetim talentom. Performans „Pravo na orgazam nakon 60.“ izveo je argentinski transvestit Maiamar Abrodos. Sjedio je pa se skinuo gol i držao natpis „Pravo na orgazam nakon 60.“ i to bi bilo to.

Performans „Vezana za drvo“ Vlaste Delimar izvela je Vlasta Žanić. Bila je zavezana za drvo. To je bila poruka protiv „konzervativizma i tradicionalizacije“. I to je to.

Homoseksualni partner predsjednika udruge Domino, Bruno Isaković reinterpretirao je performans Delimar pod nazivom „Ku**c volim“. Naravno da je taj težak zadatak dobio Isaković. Na više mjesta po tijelu je imao ispisanu rečenicu „Ku**c volim“. Sjedio je u kutu, a zapalio je i cigaretu. Nevjerojatno vrijedna i teško izvediva umjetnost. Odnosno smeće-umjetnost.

Još jedna "velika" argentinska umjetnica izvela je remek-djelo „Treba vjerovati muškarcima“. Ako ćemo pogađati, vjerojatno je i ovdje riječ o feminizmu i patrijarhatu. A kada nije?

Domaća „velika umjetnica“ Arijana Lekić Fridrih izvela je performans „Razgovor s ratnikom ili žena je nestala“, „rad“ Vlaste Delimar i Milana Božića. Lekić Fridrih je glumila da čisti, šiva i glača, malo je salutirala u maskirnoj uniformi i legla na pod, bez hlača. Ovo je bolje od Isakovićevog performansa, ali ne i od onog argentinskog transvestita Abrodosa! Originalno i šokantno istovremeno, performans Lekić Fridrih „otvara pitanja roda, rada, moći i kolektivnog sjećanja“.

Smeće-umjetnost nakaradne udruge Domino koju financiramo iz državnog i lokalnog proračuna nije razočarala. Nismo vidjeli ništa lijepo, tek gluposti i bezvezarije bez ikakvog talenta, začinjene golotinjom i feminističkim porukama.

Kekinu i Labroviću 'Hrvatska je raj na zemlji': Svaki građanin poželio bi privilegije koje uživa ovaj dvojac