Sulude poruke na maršu kulture smrti u Rijeci: Moralno je odbiti braniti zemlju, ali je prihvatljivo usmrtiti nerođeno dijete?!

Ekstremna ljevica u Hrvatskoj ima jednu specifičnu karakteristiku koju dijeli sa sotonizmom, a to je izvrtanje. Ove je subote u Rijeci održan kontra skup Hodu za život – „Hod za slobodu“. Osim što se kopira i izvrće Hod za život, tako se i izvrće značenje pojma sloboda. Sloboda, ispravno shvaćena, znači imati mogućnost činiti dobro. Ljevica pak slobodu tumači tako da možeš raditi što god hoćeš, pa čak i onda kada štetiš drugome i oduzimaš tuđi život. Analizirajmo nekoliko suludih poruka s ovog skupa.

HRT – Radio Rijeka pratio je skup fotografijama i videozapisima. U prvom redu marširale su osobe nepoznatog roda s velikim transparentom „Priziv savjesti u vojsci, ne u bolnici!“. Izabrali su najluđu poruku kao glavnu! Doduše, konkurencija je velika.

Hodovi za život 5. rujna davno su dogovoreni: Lažna je vijest da se radi o opstrukciji prosvjeda za Liku

Očita je laž da inicijativu Hod za život nije briga za rođene i majke

 Logika nalaže da je moralno i ispravno odbiti nositi oružje i braniti zemlju od agresora te dopustiti napadačima da ubijaju, siluju i pljačkaju? S druge strane, odbiti raditi pobačaje, odnosno usmrćivati nerođenu djecu, je kršenje ljudskih prava? U redu je odbiti pucati na neprijateljskog vojnika, ali raskomadati nerođeno dijete je moralno u redu i sasvim ispravna odluka?

Sljedeća poruka koju vidimo je „Naš izbor, naš zakon“. Kako usmrtiti dijete može biti izbor? To je kršenje prvog i osnovnog ljudskog prava – prava na život. Izbori se donose prije začeća. Nakon toga imamo ljudsko biće koje ima svoje tijelo i svoj DNK te prava koja mu ne mogu oduzeti nikakvi akti, deklaracije ili pravna argumentacija.

Naravno, ne ide bez širenja lažnih narativa o inicijativi Hod za život i udruzi U ime obitelji. Najveća laž je da one koji hodaju za život nije briga za rođene. To se uporno ponavlja, bez obzira koliko puta inicijativa Hod za život komunicirala kako se zalaže i za majku i za dijete i za obitelj i za posvajanja i za udomljavanja i za zakonske inicijative da se maksimalno zaštiti život, rođeni i nerođeni. Transparent „Hod za život gazi žene“ je možda i najgnjusniji od svih upravo zato što je to očita laž bez ikakvog uporišta u stvarnosti.

Vidimo i razne feminističke poruke već viđene na „noćnim marševima“ i među prosvjednicima kojima smeta javna molitva krunice. Na ovom maršu kulture smrti bili su prisutni i bubnjari/bubnjarice koji svake prve subote u mjesecu na Trgu bana Josipa Jelačića ometaju molitvu.

„Moje tijelo, moj izbor“ bez konkurencije je najgluplja i najneznanstvenija poruka koju možemo vidjeti na ovakvim događanjima protiv braka, obitelji i života. Djetetovo tijelo nije ženino tijelo. Žena nema dva srca, četiri ruke ili četrdeset prstiju. To može razumjeti i predškolsko dijete, ali ne i feministice.

Petra Mandić: 'Zato sam za život. Ne protiv žene, nego uz nju'

 Hod za slobodu u Rijeci je zapravo manifestacija kulta smrti

 Pojavio se i muški feminist, ako se tako uopće identificira (kao muškarac), koji je prošle subote pozirao za fotografe sa svojim transparentom „Religija i vjera van iz ženskih tijela“. Što religija ima s činjenicom da je nerođeno dijete – dijete, ljudsko biće koje nastaje začećem, kako i kaže znanost? Što zapravo znači ovaj transparent? Da je dijete religija i vjera koju moramo ukloniti iz ženskog tijela?

„Dosta zanemarivanja ženskog zdravlja“ također je poruka koja je u suprotnosti s medicinom i znanošću. Trudnoća nije bolest, a nerođeno dijete nije tumor. I trudnica i dijete su pacijenti i zaslužuju istu razinu brigu. Pobačaj nije zdravstvena njega nego zahvat kojim se usmrćuje nerođeno dijete. Žena ne ozdravlja kada joj se usmrti dijete u utrobi.

Nadalje, istovremeno hodači za smrt pozivaju se na slobodu savjesti negirajući tu slobodu drugima. Nevjerojatna kontradikcija i parodija logike. Njihova im iskrivljena savjest kaže da je u redu usmrtiti nerođeno dijete, ali ne prihvaćaju da i drugi imaju savjest koja im nalaže da to nije u redu. Oni zapravo žele definirati što je moralno, a što je zlo. A tko to odlučuje? Hajdaš-Dončić ili Andrej Plenković ili Stjepo Bartulica? Kako uopće čovjek može biti arbitar dobra i zla? Što ako zagovara zlo? Što ako njegova savjest kaže da je u redu ubiti Srbina? Tko će mu i kako objasniti da to nije u redu ako je svaki čovjek samome sebi – bog?

Osim ljubičastih i zelenih ženskih glava s piercinzima u nosu, bilo je i puno „hrabrih“ muškaraca koji su svojim prisustvom dali do znanja da ne štite najranjivije među nama – nerođenu djecu.

„Šlag na tortu“ je majka s bebom u nosiljci na prsima. Bilo je i očeva koji su nosili svoju djecu. Što oni poručuju? „Naša su se djeca rodila zato što ih nismo odlučili usmrtiti? Mi odlučujemo o životu svoje djece, odnosno vrijede li živjeti ili ne?“. Ili možda njihova djeca nisu postojala dok se magično nisu pojavila u vaginalnom kanalu? Donijela ih roda na dan poroda? Bilo je i spominjanja roda na maršu kulture smrti. Suludo… Nedostajala je tek poruka podrške Lindsay Clancy i potpuno bismo zaokružili priču o tome što je "hod za slobodu". Kult smrti, ukratko.

Poštuju li ljevičari članke Ustava koji kažu da je brak zajednica žene i muškarca, a svako ljudsko biće ima pravo na život?