Poštuju li ljevičari članke Ustava koji kažu da je brak zajednica žene i muškarca, a svako ljudsko biće ima pravo na život?

Kada govorimo o zaštiti i poštivanju Ustava u javnom prostoru, obično su teme pozdrav „Za dom – spremni“ koji nije zabranjen ni Ustavom ni zakonima ili mitski antifašizam koji se u Ustavu nigdje ne spominje, već se navodi u preambuli u kontekstu koji kao izvorišne osnove dokumenta navodi i hrvatsko srednjovjekovno kraljevstvo. Koliko je poznato autoru ovog teksta, kraljevina nije temelj niti uređenje moderne i demokratske Hrvatske.

Niti jedan članak Ustava RH, od prvog do zadnjeg, ne zabranjuje pozdrav „Za dom – spremni“ niti navodi kako je „antifašizam“ temelj Republike Hrvatske. I točka, rekao bi Siniša Hajdaš Dončić, budući premijer u dva mandata.

Doktor ustaštva i tuđmanist Milorad Pupovac štiti ustavnopravni poredak od pozdrava 'Za dom - spremni'!

Osuda zbog pozdrava 'Za dom – spremni' ravna je nekadašnjem verbalnom deliktu

 S obzirom na notornu činjenicu da niti Ustav niti zakoni izričito zabranjuju pozdrav koji je službeno geslo HOS-a, legalne postrojbe iz Domovinskog rata, a njime su se koristili i ostali branitelji u velikom broju, često se kao argument nezakonitosti pozdrava navodi medijsko priopćenje Ustavnog suda u kojem predsjednik Miroslav Šeparović potpisuje tek mišljenje suda koje nema uporište u samom tekstu Ustava. U zakonu, proizvoljno kažnjavanje građana za izgovaranje pozdrava HOS-a provodi se temeljem Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira gdje se pozdrav „Za dom – spremni“ nigdje izričito ne navodi. Stoga, presude se donose temeljem osobnog stava svakog pojedinog suca. Neki su građani osuđeni, a neki oslobođeni za isto tobože prekršajno djelo koje ne uznemirava nikoga osim agresivne manjine koja, primjerice, u zvijezdi petokraci ne vidi ništa sporno.

Osuđujuća presuda zbog legalnog i legitimnog pozdrava iz Domovinskog rata može se protumačiti jedino kao slobodno uvođenje verbalnog delikta bez uporišta u zakonu, ovisno o sucu koji donosi odluku.

HOS u obrani Vukovara 1991.

Što je s poštivanjem 21. i 62. članka Ustava RH?

 No što je s dvije odredbe Ustava koje se doista nalaze u tekstu i ne ostavljaju prostor za široka tumačenja, ako uopće i ima prostora za interpretacije? Poštuju li oni koji se kunu u Ustav članke 21. i 62.?

Članak 21. kaže kako „Svako ljudsko biće ima pravo na život“. Neosporno je kako začećem nastaje ljudsko biće. Ovdje nema nikakvog prostora za tumačenjem kada nastaje čovjek. U trenutku začeća krenemo stariti i razvijati se, prvo do faze u kojoj se možemo roditi i preživjeti izvan majčine utrobe. Stoga, činjenica je da Ustav štiti život od začeća, što pak znači da je zakon koji regulira pobačaj – neustavan!

Članak 62. kaže: „Brak je životna zajednica žene i muškarca“. Unatoč tome, gotovo polovica Sabora, ako ne i više, osporava volju naroda izraženu referendumom kojim je 2013. brak zaštićen od nasrtaja pogubne i antiobiteljske LGBT ideologije. Gledano strogo statistički, upravo se lijevi političari najviše pozivaju na Ustav RH, a odbacuju ova dva članka, dok u isto vrijeme govore da se u Ustavu nalazi nešto što se tamo – ne nalazi!

Prihvaćaju li svi oni kojima su puna usta Ustava članke 21. i 62.? Dalija, Anka, dr. Kekin, Sandra, partijske cure i dečki, ljevičari svih političkih opcija, poštujete li članke Ustava koji kažu da svako ljudsko biće ima pravo na život te da je brak životna zajednica žene i muškarca? Ako ne, ne budite licemjeri. Ne spominjite Ustav kada gurate svoju političku agendu. Priznajte da iz Ustava uzimate samo ono što vam se sviđa ili pak izmišljate ono što biste tamo željeli vidjeti!

Ivana Kekin će štititi Ustav u cjelini, što znači i brak kao životnu zajednicu žene i muškarca?!