Top 5 blesavih i banalnih performansa Arijane Lekić-Fridrih: Smeće-umjetnost bez talenta i truda

Članica nakaradne LGBT udruge Domino koja nas je počastila s križem na stražnjici homoseksualca, Arijana Lekić-Fridrih posljednjih godina u medijima slovi kao žena koja pruža nekakav otpor muškarcima koji javno mole krunicu i tako se navodno bori za ženska prava. Feministica Lekić-Fridrih u javnosti se predstavlja kao umjetnica, no ono što izvodi na cesti teško je svrstati pod umjetnost, stoga koristimo pojam smeće-umjetnost. Donosimo top 5 performansa smeće-umjetnosti Arijane Lekić-Fridrih. Ukratko, njezinu „umjetnost“ možemo svesti pod pridjeve: banalno, blesavo, bezvezno, trivijalno, jadno, bijedno, iracionalno, površno…

Tko je argentinski transvestit Maiamar Abrodos kojeg u Zagrebu skida nakaradna udruga Domino?

Dodajmo samo na početku da je Lekić-Fridrih službeno umjetnica. Naime, završila je studij Filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu te studij Filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Međutim, odabrala je performanse kao svoj životni poziv – „posao“ koji zahtjeva minimalan trud i minimalan talent, ako uopće možemo staviti riječi trud i talent u istu rečenicu s riječju performans.

'Tiha misa'

Performans „Tiha misa“ izvodila je pred muškarcima koji javno mole krunicu svake prve subote u mjesecu. Stigla bi pred molitelje s tridesetak ruža te bi ih polagala na pod. Potom bi stisnula šaku i podigla je u zrak. Nekada bi ružu držala u zraku, ali uvijek bi bila ozbiljna lica. Jutarnji list donio je videozapis koji traje 42 sekunde, a mogao je trajati i dvije. Lekić-Fridrih stoji s nekoliko ruža u lijevoj ruci i jednom u desnoj podignutoj u zrak. Banalno, jadno, bezvezno i besmisleno, pogotovo kada uzmemo u obzir da je nevine i mirne ljude povezivala s ubojstvima žena te ih najavila i tužiti. Tužiti za što? Nitko ne zna.

Arijana Lekić-Fridrih davno je najavila tužbu protiv molitelja: Je li itko već izveden pred sud za izmišljene zločine?

'Odjek'

Povodom Međunarodnog dana žena, kada obično feministice postanu neobične u svom ponašanju, Lekić-Fridrih na Trg bana Josipa Jelačića donijela je crno platno za smeće koje će napraviti, osim ako je reciklirala nakon performansa.

U ovom velikom umjetničkom djelu koje je nadahnulo generacije, Arijana je čekićem razbijala niz predmeta. Prvo je nastradao tanjur, a potom je udarala u kuhaču koju joj baš i nije bilo tako lako razbiti tupim čekićem. Uz puno upornosti vjerojatno je uspjela. Potom čekićem udara lutku bebe. Ionako se zalaže za pobačaj, a možda je i to poruka protiv „rodnih stereotipa“. Sljedeća žrtva je vaga. Rijetko koja žena voli vagu, stoga to ne treba posebno pojašnjavati. Zatim „razbija“ buket cvijeća što bi također mogla biti poruka protiv „rodnih stereotipa“ i, naravno, patrijarhata. Ništa bez patrijarhata! Kao što je "antifašistima" potreban fašizam, tako je i feministicama potreban patrijarhat.

Bjesomučno je udarala i po nekim papirima, a onda ih drapala i gužvala. Mogla ih je i žvakati, no za to ipak treba malo više mašte. Sa strane ju je promatrao predsjednik nakaradne udruge Domino Zvonimir Dobrović koji uvijek voli pogledati dobru umjetnost. Nakon što je još malo izudarala zločeste papire, stala je pred mikrofon i imala feminističku propovijed. Iza i pored nje stajale su neke dvije ozbiljne žene sa sunčanim naočalama i velikim okruglim naušnicama, vjerojatno borkinje protiv patrijarhata. Aha, ipak su tri! Nakon što je Lekić-Fridrih završila s feminističkim stereotipima i klišejima, počele su zavijati i ispuštati neartikulirane zvukove. Ustanite i zaplješćite!

Zvonimir Dobrović iz udruge Domino vrijeđa sve koji ne vole 'queer' smeće-umjetnost i žali se na nedostatak javnog novca

'Krhotine'

 U centru Zagreba podno Dolca, Lekić-Fridrih je donijela stol i stolicu, sjela se išarana po licu i tijelu te se počela čistiti spužvicom za pranje suđa. Na čelo si je napisala „kurva“, a na ostatak tijela ružne komentare koje neki znaju izreći ženama. Nakon spužvice, počela je koristiti nož kako bi obrisala zločeste riječi sa sebe. Imala je i hrvatsku zastavu jer „umjetnici“ poput nje vole prljati i nabacivati se s nacionalnom zastavom. I tako, pokušala je raznim predmetima izbrisati ružne riječi sa sebe. Iza toga stoji duboka poruka. Ako bismo morali pogađati, vjerojatno je riječ o feminističkoj akciji protiv patrijarhata.

'Lijepa naša'

Izrugivanje iz nacionalnih simbola u cilju odašiljanja poruke da je država loša i gotovo nepopravljiva, odnosno patrijarhalna, jedan je od omiljenih obrazaca ponašanja „umjetnika“ poput Lekić-Fridrih. Tako je i ona okupila neke feministice, uključujući i Severinu koja voli Jugoslaviju i Tita, te je dirigirala dok su sasvim uravnotežene i sretne žene pjevale parodiju na hrvatsku himnu. Umjesto dirigentskim štapićem, Lekić-Fridrih je mahala ružom. Severina je posebno uživala u ruganju hrvatskoj himni, nije skidala osmijeh s lica. Na kraju su sve zajedno bacile svaka svoju ružu uz uzvik „uhuhu“. Zapljeskale su same sebi i to je umjetnost. Hvala i doviđenja.

'Razgovor s ratnikom ili žena je nestala'

Povodom 70. rođendana Vlaste Delimar, „umjetnice“ koja također izvodi gluposti u javnom prostoru i voli biti gola na ulici, Arijana Lekić-Fridrih izvela je njezinu bezvezariju pod naslovom „Razgovor s ratnikom ili žena je nestala“. Stajala je u maskirnoj košulji i nosila vojničku kapu s hrvatskim grbom, ležala je, držala ruku na srcu ili salutirala. Nije imala hlače koliko se može razaznati iz fotografija. Lezbijka i feministica Milena Zajović iz Večernjeg lista objasnila je neukima o čemu je riječ: Lekić-Fridrih je „istraživala nevidljivi rad skrbi i održavanja koji ostaje izvan dominantnih povijesnih narativa“. Ne samo umjetnica već i znanstvenica!

Tko je Milena Zajović, LGBT aktivistica i propagandistica zaposlena kao novinarka

Uglavnom, tko nema talenta niti je spreman uložiti velik trud i odricanje, taj bolje da ne izvodi ovaj performans. Zapravo, to vrijedi za sve ovdje pobrojane performanse! Uostalom, nisu rangirani po kvaliteti jer je teško vrednovati bezvezarije i banalna ponašanja u javnom prostoru. Možda bismo ih mogli rangirati po količini smeća koja ostaje nakon Lekić-Fridrih? Tada bi „Krhotine“ bile na prvom mjestu.

Smeće-umjetnost nakaradne udruge Domino u čast smeće-umjetnosti Vlaste Delimar