Goluža o Porfirijevim 'kružocima': Birano vs. bizarno društvo

Liječnik i nezavisni zagrebački gradski zastupnik Trpimir Goluža na X-u se osvrnuo na prijatelje u Hrvatskoj patrijarha Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirija Perića koji je vodio sprovodni obred ratnom zločincu Ratku Mladiću, opisujući ga kao požrtvovnog rodoljuba koji je branio srpski narod.

Marijačić: Ratko Mladić dolazi iz svijeta kojem pripadaju Mesić, Josipović, Tomašević, Jakovina…

Goluža je svoju objavu naslovio „Birano vs. bizarno društvo“, a ovako ju započinje: „Kada se prije nekoliko godina u Zagrebu formirala grupa intelektualaca, političara i aktivista okupljena oko tadašnjeg mitropolita, a današnjeg srpskog patrijarha Porfirija, mediji su taj kružok pozlatili“, ustvrdio je te dodao kako su preko tih redovitih kružoka i rasprava, „porfirijanci“ predstavljani kao simbol ekumenizma, dijaloga i urbane, progresivne intelektualne elite.

Goluža: Porfirije je u Beogradu ubrzo preuzeo čvrste linije službene politike SPC i SANU-a

 Zatim nabraja sudionike: „Na popisu redovitih sudionika i simpatizera našla su se poznata imena poput Ive Josipovića, Milorada Pupovca, Dejana Jovića, Hrvoja Klasića, Tvrtka Jakovine, Rade Borić, Dražena Lalića, Vilija Matule, Saše Kosanovića, Branimira Pofuka, Drage Pilsela… Redom profilirani lijevo-liberalni intelektualci, javne osobe i u velikoj većini deklarirani ateisti ili agnostici. I danas su to uvaženi medijski kamatari, pardon komentatori“, dodaje sarkastično Goluža.

Potom postavlja pitanje: „Kako je izrazito progresivno i sekularno društvo pronašlo svoju duhovnu i ideološku oazu upravo pod okriljem visokog dostojanstvenika Srpske pravoslavne crkve?“

Goluža nastavlja: „Razvoj događaja nakon Porfirijeva odlaska u Beograd bacio je sasvim novo svjetlo na tu dinamiku. Od 'prosvijećenog zagrebačkog sugovornika', Porfirije je u Beogradu ubrzo preuzeo čvrste linije službene politike SPC-a i SANU-a, a kulminiralo je održavanjem  parastosa i komemoracije (pravomoćno presuđenom za genocid u BiH) ratnom zločincu Ratku Mladiću“.

"Zanimljivo, to je narativ koji je, kao, svjetlosnim godinama udaljen od vrijednosti za koje se 'porfirijanci' javno zalažu u Hrvatskoj. Zar ne?", napisao je Goluža.

Što je Drago Pilsel govorio o svom 'bratu' Porfiriju?

 Paradoksi kružoka

 Dolazi i do, kako piše, ključnog paradoksa ovog kružoka:

„1. Dvostruka mjerila: Ista javna imena koja u hrvatskom društvu oštro i bez kompromisa kritiziraju svaki nagovještaj vjerskog fundamentalizma, konzervativizma ili uloge Katoličke crkve u politici, pred potezima i retorikom SPC-a i svog nekadašnjeg domaćina uglavnom – šute.

2. Ideološki komfor: Umjesto autentičnog ekumenskog ili međureligijskog dijaloga, zagrebački su kružoci primarno služili kao platforma za utvrđivanje vlastitih političkih i svjetonazorskih pozicija, gdje vjerski poglavar služi kao 'prihvatljiv' partner dokle god potvrđuje njihove lokalne narative.

3. Izostanak samokritike: Nakon što je politička realnost razbila iluziju o 'zagrebačkom svjetonazorskom mogulu', nitko iz tog kruga nije ponudio ozbiljnu analizu niti preispitivanje vlastitih zabluda.“

Liječnik konstatira kako priča o „porfirijancima“ zato danas ostaje manje priča o vjeri ili dijalogu, a puno više kronika jedne „ideološke toljage i medijskog elitizma“. Goluža je ovdje označio Novi list koji je pisao o „kružocima“ te konstatirao kako ga ovaj medij i dalje časti epitetom – birano društvo. Goluža zaključuje kako je nakon svega što smo vidjeli bizarno, „slažete se, puno prikladniji naziv“.

Robert Čulina: 'Lice i naličje zagrebačkog ekumenizma ili kako su nas Pilsel i ostali učili 'voljeti' Porfirija