Čulina: Kad rock'n'roll postane krinka za ideološka dvostruka mjerila

Branitelj i inženjer Robert Čulina na svom Facebook profilu komentirao je istup Arsena Bauka koji je pokušao opravdati pjesmu 'Igra rok'en'rol cela Jugoslavija' na druženju Partije i građana u Puli.

Svoj komentar Čulina je naslovio: „Kad rock'n'roll postane krinka za ideološka dvostruka mjerila“.

Čulina: Zašto mainstream mediji ne vole priče u kojima branitelji spašavaju živote?

Čulina: U politici izbor simbola nikada nije slučajan

​ Ovako započinje: „Gospodine Bauk, Vaš pokušaj da SDP-ovo puštanje pjesme 'Igra rok'en'rol cela Jugoslavija' opravdate lekcijama o slobodi mišljenja i urbanom buntu običan je politički spin. Uporno nas uvjeravate da je taj refren tek bezazlena geografska opaska. No u politici izbor simbola nikada nije slučajan. Posezanjem za stihovima koji nose ime države raspadnute u krvi samo potvrđujete vlastito ideološko sidrište u bivšem kulturnom prostoru“, kazao je na početku branitelj.

​

Zatim postavlja pitanje: „Zašto vam se nikad ne omakne domaća pjesma?“ te nastavlja: „Zanimljivo je kako se na tim SDP-ovim okupljanjima baš nikada ne omakne Prljavo kazalište i 'Mojoj majci', Stublićev 'Bili cvitak' ili Ćanin 'Bijeli križ'. Te pjesme borbe za hrvatsku opstojnost za vas su očito previše domoljubne. Ali vam se zato bez problema omakne refren s imenom države koja je poslala tenkove, baš kao što vam se svojedobno omakla i Balaševićeva ćirilica na Ilici“, podsjetio je Čulina.

​

Povlaštena djeca sustava i generalski šinjeli

​ Potom Čulina piše: „Pritom svjesno prešućujete da su mnogi akteri beogradske scene odrasli u stanovima visokoindoktrinirane vojne elite. Odrastali su pod okriljem onih istih generalskih šinjela koji su devedesetih sijali smrt po Hrvatskoj. Iako su kroz glazbu glumili buntovnike, tih se privilegija u ključnim trenucima nikada nisu uistinu odrekli“, konstatirao je.

​

„Rat nije počeo 1992. godine“, piše dalje branitelj. Zatim objašnjava o čemu je riječ: „Pozivati se na antiratni projekt Rimtutituki iz 1992. godine cinično je prema hrvatskim žrtvama. Dok su se 1991. godine tenkovi iz Beograda uz cvijeće ispraćali prema Vukovaru, ta je scena šutjela. Reagirali su tek kada je mobilizacija zaprijetila njihovim vlastitima životima. Žal za uništenom mladošću i tržištem nije isto što i otpor agresiji“, kazao je.

Čulina: Bitorajac na Zafranovićevom povodcu

​

Čulina: To je ime pod kojim su rušeni gradovi

​ Nadalje, Čulina piše: „Ime koje se orilo u tom refrenu od 1991. do 1992. godine nije bilo simbol urbane slobode, nego naziv pod kojim je JNA razarala hrvatske gradove. Očekivati od hrvatske javnosti da to zaboravi kako bi se SDP zabavljao uz nostalgiju osamdesetih ljudski je neobzirno“.

​

Na kraju se dotiče i licemjerja ljevice: „Kada Vi izvađate Balaševića, Električni orgazam ili Azru, onda je to vrhunska umjetnost, pa makar pjevali o pismu pod kojim se rušio Vukovar ili poručivali 'Laku noć, Janezi'. S druge strane, svakom hrvatskom izvođaču s domoljubnim predznakom automatski lijepite etikete“.

​

Zaključuje kako Hrvatska jest samostalna država i ima pravo jasno reći da je umorna od političara koji pod krinkom otpora cenzuri guraju narativ o zajedničkom prostoru. Tome dodaje: „Umjesto predavanja o stihovima iz 1988. godine, budite iskreni barem prema sebi. Pjesmu niste pustili slučajno, a ljudi su poruku savršeno dobro razumjeli“, poentirao je Čulina.

Čulina: Kako su Možemo i SDP otkrili čari hladnog kapitalizma, a mediji krenuli u lov na bakice i vozačicu Kristinu