Vukelić komentirala provokaciju na Banovini: Nije usamljen slučaj, nego obrazac koji se ponavlja

U knjižnici i čitaonici u Dvoru na Uni u organizaciji Zavičajnog udruženja Banijaca i Matice Srpske održava se 13. rujna predstavljanje zbornika „Banija – srpski narod, istorija i kultura“. Povjesničarka Vlatka Vukelić smatra kako je riječ o očitoj provokaciji. Njezinu objavu s Facebooka prenosimo u cijelosti.

Vukelić o 'naseljavanju' Hrvatske migrantima: 'Prosječni marksist ne razumije da ono što je prazno nije i konfiscirano'

„Terminsko poklapanje javnih manifestacija s komemoracijama velikih narodnih tragedija predstavlja osjetljiv i duboko opterećujući problem u kulturi sjećanja na području Banovine i Pounja. Najavljeno predstavljanje zbornika radova pod naslovom 'Banija – srpski narod, istorija, kultura' u Dvoru, zakazano za sredinu rujna, u lokalnoj se hrvatskoj javnosti doživljava kao izravna i nehumana provokacija te potpun izostanak empatije prema žrtvama. Naime, taj se događaj vremenski preklapa s danima kada se katolički vjernici i preostali potomci, s tugom i pijetetom prisjećaju uništenja Zrina te mučkog ubojstva više od 200 njegovih stanovnika u rujnu 1943. godine.

Vukelić: Obrazac koji se ponavlja

 Historiografska analiza i primarna arhivska građa nedvosmisleno potvrđuju da je napad na Zrin 9. i 10. rujna 1943. godine izvela 1. brigada Unske operativne grupe NOVJ-a, zajedno s pratećim Banijskim odredima. Iako su te postrojbe formalno i ideološki djelovale kao dio Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije pod strogim komunističkim zapovjedništvom, njihov je borbeni sastav bio demografski određen prostorom s kojeg su borci regrutirani. Mobilizacijom na području Banije, Korduna i Pounja, ljudstvo tih jedinica u golemoj je većini bilo sastavljeno od lokalnog srpskog stanovništva. U tom se spoju komunističke ideologije i lokalnih animoziteta dogodio zločin bez kazne: Zrin je u potpunosti spaljen i sravnjen sa zemljom, više od dvjesto civila i branitelja je ubijeno, a poslijeratna komunistička vlast odlukom suda iz 1946. godine konfiscirala je cjelokupnu imovinu preživjelima i trajno im zabranila povratak.

Zabrinjava činjenica da ovakva praksa preklapanja manifestacija s danima žalosti nije usamljen slučaj u suvremenoj Hrvatskoj, nego obrazac koji se ponavlja. Sličan primjer je i obilježavanje Ustanka 27. srpnja u Srbu, koje se datumski poklapa s komemoracijama za brutalno pobijene civile i potpunu likvidaciju hrvatskih zajednica u Boričevcu i Krnjeuši. Na svaki datum koji komemorira teška stradanja hrvatskog naroda u Drugome svjetskom ratu, dio političkih i kulturnih predstavnika srpske zajednice odgovara organiziranjem manifestacija koje veličaju vlastitu povijest i ulogu, čime se sustavno ignoriraju i omalovažavaju tuđe žrtve i nanesene nepravde.

Vlahović o Pilselu: Nesvjesno je rekao i jednu veliku, duboku istinu o SPC-u i Srbiji

Otvoreno vrijeđanje osjećaja lokalnog stanovništva

 Ignoriranje komemorativnog kalendara susjeda i namjerno zakazivanje promocija na datume pokolja trajno narušava međuetničke odnose i onemogućuje stvarni znanstveni i ljudski dijalog. Odnos prema prošlosti ne može se graditi na prešućivanju oružanih napada i etničkog čišćenja pod krinkom afirmativnih kulturnih programa. Zbog toga se odlučno traži prekid takve prakse i prilagodba kalendara kulturnih manifestacija. Osnovni civilizacijski standardi nalažu da se izbjegavaju datumi koji otvoreno vrijeđaju osjećaje lokalnog stanovništva i gaze po uspomeni na nevine žrtve.

Pravi i dugoročni suživot na području Pounja i Banovine ne može počivati na političkoj ili povijesnoj dominaciji, niti na selektivnom tumačenju povijesti. On zahtijeva jasno, nedvosmisleno priznanje nanesenih nepravdi, uvažavanje povijesnih činjenica o naravi i sastavu postrojbi koje su izvršile zločine te, iznad svega, iskreno poštovanje prema patnji svih žrtava. Samo promjenom takvih obrazaca i izbacivanjem provokativnih termina iz javnog prostora stvara se minimum preduvjeta za izgradnju društva temeljenog na istini i međusobnom uvažavanju“, zaključuje Vukelić.

Vukelić povodom Thompsonovog koncerta: 'Postaju li Dnovinari napokon – novinari?'