Radnić o 'Valentinovu' dijela medija i vlasti Možemo: I u drugom mandatu ista priča

Novinar i urednik Z1 Televizije Tomislav Radnić oglasio se na društvenoj mreži X povodom štrajka radnika ZET-a i Zagrebačkog holdinga, iznijevši oštru kritiku zagrebačke gradske vlasti, ali i načina na koji dio "naših" medija prati aktualnu situaciju u Zagrebu.

Radnić se pritom osvrnuo i na odnos dijela medija prema Tomaševiću od njegova dolaska na čelo Zagreba 2021. godine. „Kad je Tomašević 2021. prvi puta dobio izbore u Zagrebu – nastupilo je tada, doduše, još i ranije, za vrijeme kampanje – pravo Valentinovo dijela medija i nove zagrebačke vlasti“, napisao je Radnić. Prema njegovu mišljenju, takav odnos dijela medija prema novoj gradskoj vlasti očitovao se u, kako tvrdi, „totalnom nedostatku objektivnosti i kritike te glorificiranju svakog i najmanjeg poteza gradske vlasti“.

Nikita Stoja: Zagreb je njihov – a radnicima poručuju da šute i budu zadovoljni!

Radnić: Pet godina kasnije i dalje ista priča

 Kao primjer navodi medijsko praćenje predstavljanja nekoliko stotina metara nove biciklističke staze, koje opisuje kao „farbe na asfaltu“. „Takva ljubav velikog dijela medija (...) bila je doslovno neviđena u hrvatskom novinarstvu“, ustvrdio je Radnić.

Istodobno navodi kako je u početku imao razumijevanja za takav odnos prema novoj vlasti, imajući na umu prethodno razdoblje zagrebačke politike. „Pomislio sam, OK, ljudima je nakon 20 godina Bandića, kumova, pajdi, fontana, pitoresknog izričaja pred kamerama, afera i svega ostaloga što je s njim išlo u paketu, Tomašević pravo 'zeleno' osvježenje“, napisao je.

No, smatra da se situacija nije promijenila ni nakon gotovo pet godina. „No danas, pet godina kasnije, preko godinu dana u drugome mandatu – i dalje ista priča“, tvrdi Radnić. Pritom naglašava da za ono što smatra problematičnim odnosom prema gradskoj vlasti ne krivi prvenstveno njezinu komunikacijsku strategiju. „I ne, ne krivim njegovu strašnu PR-mašineriju koja je jedino što u Možemo-gradu Zagrebu cijelo vrijeme funkcionira“, navodi.

Kritizira i pristaše stranke Možemo!, koje naziva „možebotovima“, uz tvrdnju da „ljudi žive za stranku, a vjerojatno i od stranke“. Posebno se osvrće na radnicu ZET-a Kristinu Jozinović koja je, prema njegovim navodima, tijekom štrajka odlučila voziti tramvaj. „Ona sirota 'heroina', koja je jučer okrenula leđa tisućama svojih kolega, i odlučila voziti tramvaj, ona je ili za to dobro nagrađena, ili je samo zaslijepljena kao što su i spomenuti možebotovi“, napisao je Radnić.

Vlahović o Možemo: Pokazali su kakvu će demokraciju prakticirati, ako ikada preuzmu vlast u zemlji

Radnić: A što rade mediji?

 Međutim, najveću odgovornost za način na koji se javnosti prezentira situacija pripisuje medijima. „Krivim medije, krivim svoje kolege“, izrijekom navodi.

Radnić upozorava na posljedice štrajka za funkcioniranje Zagreba. „Glavni hrvatski grad, grad od 750 tisuća stanovnika, grad kojemu gravitiraju brojni, za Hrvatske standarde, veliki okolni gradovi poput Velike Gorice, Samobora i Zaprešića – je stao.“ Prema njegovu opisu situacije, „ne funkcionira javni gradski prijevoz, ne odvozi se otpad, ne održava gradsko zelenilo“.

U nastavku kritizira način na koji dio medija prati štrajk. „A što rade mediji? Traže 'heroine' na zagrebačkim prugama, propitkuju opravdanost štrajka, porijeklo i rodbinske veze štrajkaša, dovode čak u vezu i divlji deponij u Gospiću sa štrajkom kao svojevrsnu dimnu zavjesu te kao spužvice upijaju i na svojim naslovnicama prenose sve ono što im gradonačelnik i njegovi direktori i predsjednici uprava serviraju“, piše Radnić.

Vlada SDP-Možemo: Benčić MUP, Kekin zdravstvo, Račanu obrana…

'Gdje je odgovornost glavnog i odgovornog?'

 Istodobno priznaje da je legitimno čuti različite strane u sporu. „I to je dijelom opravdano, moramo dati svim stranama priliku reći svoj dio priče“, navodi. No smatra da u medijskom praćenju nedostaje pitanje odgovornosti gradske vlasti, prije svega samog gradonačelnika. „No gdje je odgovornost glavnog i odgovornog? Je li tko postavio pitanje Tomaševićeve odgovornosti?“

Radnić podsjeća na funkciju koju Tomašević obnaša. „On je izabran da vodi grad, prvenstveno da ga vodi dobro i da grad u onom najbitnijem dijelu – komunalnom – funkcionira.“ Njegova je ocjena da u trenutku štrajka taj sustav ne funkcionira.

Kako bi objasnio svoj pogled na odgovornost gradonačelnika, Radnić koristi hipotetski primjer privatne kompanije. „Zamislite da je Tomašević, recimo, direktor hrvatske podružnice Coca Cole. Da se u podružnici dogodi štrajk svih radnika. Da stanu i proizvodnja i distribucija.“

Pita se bi li uprava kompanije u takvoj situaciji prvenstveno analizirala razloge radničkog nezadovoljstva ili činjenicu da poslovanje više ne funkcionira. „Bi li glavešine u toj tvrtki u SAD-u zanimalo je li direktor hrvatske podružnice 'napravio sve' da do štrajka ne dođe, je li on bio odličan šef svojim ljudima, a oni traže 'kruha preko pogače' ili bi im bilo bitno samo jedno – nema proizvodnje, nema distribucije = gubimo novac.“ Slijedom toga postavlja pitanje koliko bi takav direktor mogao ostati na funkciji.

Radnić zatim prelazi na pitanje plaća radnika gradskih poduzeća i ranijih povećanja izdvajanja iz gradskog proračuna. „A mi imamo situaciju da je Tomašević, kako sam govori, radnicima ZET-a i Holdinga ranije već dao veliki novac, naš novac iz gradske blagajne, pa imaju plaće navodno blizu onih nastavnika u hrvatskim školama – a grad sada doslovno stoji.“

Iz toga izvodi pitanje koje smatra ključnim: „Dakle, dao im je puno, a oni sada ne rade. Gdje je zapelo, što se dogodilo, čime ih je tako naljutio da su zaustavili grad?!“ Prema Radnićevu stavu, odgovor na pitanje odgovornosti prvenstveno treba tražiti kod gradonačelnika zbog funkcije koju obnaša, a ne zbog njegove političke pripadnosti. „On je prvi odgovoran, ne zato što je Tomašević, ne zato što je Možemo, ne zato što je lijevo – nego zato što je gradonačelnik!“

Kritika medijskog fokusa

 U nastavku objave Radnić se ponovno vraća na pitanje medijskog izvještavanja. „Zašto toga nema u mainstream medijima – zašto ti mediji, umjesto da propitkuju odgovornost, traže uzroke i pozivaju na odgovornost, po tramvajskim tračnicama traže 'heroine'?“

Posebno se osvrnuo na obraćanje Tomaševića građanima Zagreba tijekom štrajka. „Tomašević sinoć, poput kakvog vođe države, snima i objavljuje poslanicu građanima Zagreba u kojoj papagajski ponavlja ono što je ranije rekao na konferenciji za novinare, a onda Zagrepčane ohrabruje da izdrže još malo.“

Radnić smatra da su mediji takvo obraćanje prenijeli bez dovoljno kritičkog propitivanja. „Mediji, naravno, također papagajski prenose poslanicu – umjesto da pitaju – zašto, umjesto poslanice, nije dao ostavku, očito nije sposoban voditi Zagreb!!“

Zaključno ponovno povezuje pitanje financiranja gradskih zaposlenika s činjenicom da je došlo do štrajka. „Šakom i kapom dijeli naš novac radnicima gradskih tvrtki – a oni, unatoč tome, štrajkaju.“ Na kraju objave iznosi svoj najizravniji politički sud o odgovornosti gradonačelnika: „Ako to nije za ostavku, ne znam što jest – no velikom dijelu hrvatskih medija ne da nije za ostavku, oni još traže Možemo 'heroine' i SDP-ove 'heroje' po tračnicama.“

Objavu završava riječju: „Strašno!!“

Radnić o Marinu Živkoviću: Nakon odrona na Jakuševcu Tomaševića je pitao o menstrualnom siromaštvu