Marijačić o članku Nataše Mataušić u Jutarnjem: Prešućuje i izbjegava istinu o kozaračkoj djeci

U pokušaju da ospori činjenicu da su Pavelić i vlasti NDH spasili djecu poraženih partizana na Kozari, povjesničarka i bivša jasenovačka kustosica Nataša Mataušić u Jutarnjem listu pita se od koga su to ustaše spašavali djecu, konstatira na početku Ivica Marijačić, glavni urednik Hrvatskog tjednika.

Povjesničar Nikica Barić: Ustaški režim odobrio je i proveo akciju spašavanja djece s Kozare

„Naravno, nije teško odgovoriti na to pitanje. Spašavali su ih od gladi, bolesti i zime, iz kozaračkih šuma gdje su lutala, a gdje su ostala nakon što su im poraženi roditelji stradali ili bili zarobljeni, a djeca bolesna, izgladnjela, ostavljena i prepuštena sebi“, ustvrdio je na početku Marijačić. 

Potom piše kako Mataušić, da bi izbjegla odgovor na takvo pitanje koje je sama postavila, navodi da je djecu trebalo „spašavati iz logora“. Dakle, donosi zaključak Marijačić, ne priznaje činjenicu da su samim dovođenjem iz šuma u sabirne centre ili prihvatilišta djeca već bila spašena.

Nadalje, piše glavni urednik Hrvatskog tjednika: „Ističe kako činjenica da je u sabirnome centru u Sisku umrlo više od tisuću djece, odnosno svako šesto dijete, govori o nehumanim uvjetima i nedostatku skrbi. Prešućuje, međutim, da su mnoga djeca prije no što su dovedena već bila u takvoj fazi bolesti i izgladnjelosti da im nije bilo spasa, a prešućuje i da djeca nisu nasilno odvajana od majki, a za što, zna i Mataušić, postoji i dokumentacija“, konstatira Marijačić.

Potom o Mataušić kazuje da „umjesto da zahvali Paveliću i sustavu vlasti NDH što je spasio više od pet tisuća djece samo u Sisku od sigurne smrti, ona mu kao smrtni grijeh pripisuje što nije uspio spasiti preostalih tisuću i nešto. Ni danas medicina nije svemoćna, a kamoli tada“, dodao je.

Primjećuje i kako povjesničarka Mataušić u članku ne tvrdi da su djeca ubijana, kao što je nekad tvrdila: „Prije nekoliko godina na tribini u Osijeku javno je priznala da djecu nitko nije ubijao, odnosno da nema dokaza za to, a to je veliki korak u demontaži tog mita“.

Zatim Marijačić piše: „Vidi se da je oprezna u zaključcima i da sebi više ne dopušta apsolutnu jugokomunističku indoktrinaciju, ali i dalje izbjegava priznati, izbjegava i sama zaključiti ono što je nedvojbeno čak iz i onih selektivnih činjenica koje je sama iznijela, a to je da bez poglavnika Pavelića koji je podigao na noge cijelu državu radi operacije spašavanja ta djeca ne bi bila spašena“.

Dodaje da bez vlasti ništa ne bi mogli ni Alojzije Stepinac ni Diana Budisavljević, odnosno ne bi se mogli ni približiti prihvatilištima: „Bez vlasti djeca ne bi bila smještena prvo u sabirne centre, a odatle mnoga od njih u hrvatske obitelji i sirotišta gdje su sestre milosrdnice o njima skrbile. Uostalom i elementarna logika na to upućuje jer da su ustaše htjeli nauditi toj djeci, mogli su ništa ne poduzimati, mogli su ih jednostavno ostaviti i prepustiti strašnoj sudbini u šumi, a da su bili takvi psihopati kakvima ih i danas pokušavaju prikazati četnički propagandisti, mogli su djecu likvidirati već u šumi“.

Ovako završava: „U svakome slučaju i članak Nataše Mataušić raskrinkava sadističke laži poremećenog redatelja Lordana Zafranovića u filmu o djeci Kozare koji je napravio za potrebe velikosrpske propagande“, zaključio je Marijačić.

Liječnik Dubravko Habek u znanstvenom radu otkriva kako je NDH skrbila o kozaračkoj djeci u Bjelovaru