Jasenovački mit: Novosti i postjugoslaveni grčevito se drže za posljednji nakošeni stup mrtve im države

Generalni sekretar Socijaldemokratske partije Hrvatske, bivšeg Saveza komunista Hrvatske, Siniša Hajdaš i Dončić, budući premijer u dva mandata, zatražio je od predsjednika Sabora Republike Hrvatske, bez pridjeva „socijalistička“, da zabrani znanstveno-stručni skup, odnosno okrugli stol na temu ustaškog radnog logora Jasenovac. SDP kao branitelj sloboda, posebno onih umjetničkih, ali i svakih drugih, traži zabranu dijaloga o gorućoj temi hrvatske historiografije. Jasenovački mit iz godine u godinu sve više blijedi. Najveća laž ikad ispričana hrvatskom narodu će kad-tad biti bačena na smetlište povijesti, no ne bez otpora onih koji svakodnevno govore o fašizaciji Hrvatske koja im svaki mjesec isplaćuje visoke plaće. Govorim o Novostima i istoričarima Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Osvrt na osvrt Marija Šimunkovića: Tko određuje imamo li dovoljno literature o Jasenovcu i je li ona pouzdana?

Stranke krajnje, radikalne, ekstremne i svake druge desnice, DOMiNO i Hrvatski suverenisti 28. listopada ugostit će dva ugledna istraživača – Nikolu Banića i Igora Vukića.

Nikola Banić zajedno s Mladenom Koićem znanstveno je osporio jasenovački popis žrtava u knjizi pod naslovom „Jasenovački popis – Lažne žrtve“. Igor Vukić napisao je tri knjige o radnom logoru Jasenovac temeljene na arhivskom gradivu, ne samo iz Hrvatske, već i iz Srbije. Dok Vukić neumorno istražuje i čita sve što postoji o Jasenovcu, Hrvoje Klasić, Ivo „Drobilica“ Goldstein i njima pridruženi pioniri imaju tek pamfletistička i apologetska djela koja umataju u celofan historiografske znanosti. I dok Klasićeva i Goldsteinova djela povijesna struka ismijava, Vukićeva i Banićeva djela se uglavnom ignoriraju i stavljaju na popis zabranjenih knjiga jugoslavenske istoriografije.

Povjesničar Nikica Barić o Klasićevoj knjizi o Miki Špiljku: Nedorečeno, površno i nestručno

Hram jugoslavenske istoriografije i njegovi svećenici Klasić i Goldstein

 Javna ustanova Spomen-područje (JUSP) Jasenovac hram je jugoslavenske istoriografije i posljednji čuvar mita o tobože kolosalnom ustaškom (i hrvatskom) zločinu genocida nad Srbima. Postojanje ove instituciju u ovom obliku u kakvom danas jest sramota je moderne hrvatske države. Jedina svrha ustanove je proširivati popis s novim žrtvama koji se ionako temelji na komunističkim "izračunima".

JUSP Jasenovac, bez ikakvog znanstvenog utemeljenja, ustraje na osporenoj i lažnoj brojci od 83.145 žrtava. Banić i Koić su dokazali da je broj žrtava neutemeljen, odnosno lažan, a Vukić je iscrpnim višegodišnjim istraživanjima došao do zaključka da je u Jasenovcu ubijeno ili umrlo od bolesti između 700 i 1600 ljudi. Jasenovac, što dokumenti zorno dokazuju, nikada nije bio niti je zamišljen kao logor smrti, već mjesto internacije za protivnike režima – radni logor.

Vukić: U Jasenovcu je stradalo između 700 i 1600 ljudi, no to nije konačna brojka

Kada bi Pupovčevi Srbi, Klasić, Goldstein i Partija imali istinu na svojoj strani, Ivo ne bi izmišljao drobilicu kostiju, a Klasić bi svoje slobodno vrijeme provodio u arhivima, a ne pred televizijskim kamerama udarajući neistomišljenike s toljagom zvanom „revizionist“. Klasić i Goldstein nemaju niti jedno znanstveno djelo o Jasenovcu. Drobilica misli da ima, no on kada piše o 20. stoljeću, piše publicistički i ideološki ostrašćeno – u cilju očuvanja jugoslavenskih komunističkih mitova.

Goldsteinova bajka o drobilici kostiju iz Jasenovca

Novosti i Hajdaš i Dončić

 Pupovčevo glasilo „Novosti“ donosi naslov „Negatori zločina“, što bismo mogli prevesti i kao „Heretici protiv jugokomunističke vjere“. Tko se ne pokorava laži da je u Jasenovcu ubijeno najmanje(!) 83.145 ljudi, taj je zločinac. Naime, Klasić je već dao naslutiti da se zalaže za kažnjavanje onih koji javno propituju jasenovački mit, uspoređujući to s negiranjem Holokausta i kaznama koje propisuju Njemačka i Austrija za to djelo. To je ujedno i omiljena taktika čuvara jasenovačkog mita. Podlo i ljigavo Jasenovac vežu uz Auschwitz i naciste, pa čak i ustaški logor opisuju kao strašnije mjesto jer, naravno, ustaše su bili koljači kojih su se ponekad znali groziti i sami nacisti.

Kod Dujmovića gostovali Nikola Banić i Mladen Koić koji bi prema Klasiću trebali biti u zatvoru

Sekretar Hajdaš i Dončić u svom pamfletističkom proglasu ponavlja laž kako je Hrvatska utemeljena na zločinačkom partizanskom pokretu i komunističkoj revoluciji iz Drugog svjetskog rata i poraća, citirajući preambulu Ustava koja u istom kontekstu spominje i hrvatsko srednjovjekovno kraljevstvo. No politički klaun kakav jest, Hajdaš i Dončić u istoj rečenici na koju se poziva, onu koja spominje ZAVNOH, ignorira zarez i drugi dio rečenice koji kaže: „na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost“. Projugoslavensku ljevicu u Hrvatskoj jednostavno nije briga za istinu. S Titinog puta se ne skreće!

Hajdaš i Dončić u svom pismu, koje piše i u namjeri da osvojio koji glas više iz umirućeg bazena simpatizera Partije, etiketira Banićevo djelo i Vukićeve knjige kao „skandalozne“, napominjući kako je njegov hram JUSP Jasenovac „osudio“ i „osporio“ njihova djela. Kako točno? Povijesnom istinom, dokazima, istraživanjima? Ne, samo ih je osudio, a priori odbacio te se sada pravi da ne postoje. Hajdaš i Dončić te JUSP Jasenovac u ovom pitanju zauzimaju religijski stav, braneći dogmu koju su sami proglasili, te ju nameću kao istinu. „To se zna“, znanstveni je doseg JUSP-a Jasenovac i Hajdaša i Dončića.

Negiranje zločina ili negiranje povijesnih laži?

 Glavni napad na Banića, Koića i Vukića jest taj da oni „negiraju zločin“, što je u suštini kleveta. Oni negiraju povijesne laži, odnosno nitko od njih ne negira da su se u Jasenovcu događali i zločini. Oni se sigurno jesu dogodili, no ne u razmjerima koje nam nameće jugoslavenska mitologija. Postoji li ozbiljan i dobronamjeran čovjek koji vjeruje da je Pero Brzica u jednoj noći nožićem za poljske radove zaklao 1360 Srba?

Svjesni su toga i Hajdaš i Dončić, i Milorad Pupovac i njegovi postjugoslavenski Srbi i Jugoslaveni iz Hrvatske, kao i Titovi pioniri Klasić i Goldstein. I Tvrtko Jakovina, ne smijemo njega zaboraviti. Je li se sabrao nakon smrti zadarskog i hrvatskog krvnika Bude Lončara? Njihov fanatizam za komunističkom revolucijom i Brozom je fascinantan, kako s medicinske tako i sa svake druge strane. Zamislite to ideološko sljepilo…

Tvrtko opet o Titu za 'Telegram': Jugoslaven Eugen Jakovčić nije zadovoljan naslovom!

Daljnja analiza Hajdaševog i Dončićevog pisma Jandrokoviću nije potrebna. Zamislite pismo jednog fanatičnog Staljinovog birokrata iz, recimo, 1947. godine. Sapienti sat.

Koncert na Hipodromu, koji nije bio samo koncert, mimohod Hrvatske vojske i sa zastavom HOS-a, sada Vukić i Banić u Saboru i još mnoštvo drugih događaja, sve više nagrizaju stanje uma postjugoslavena koji se prave da se Domovinski rat nikad nije dogodio i da i dalje živimo u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Može li im se ikako objasniti da je Jugoslavija mrtva, da demokratskoj Hrvatskoj temelj nije i ne može biti komunistička revolucija, da partizani nisu bili hrvatska vojska niti su se borili za slobodnu Hrvatsku? Ne može… no može im se uskratiti javni novac, što me podsjeća na onu doskočicu Marka Porcija Katona Starijeg.

Uostalom, smatram da Novostima i SNV-u treba ukinuti javno financiranje, sve do zadnjeg ustaškog centa.

Hrvoje Šimičević iz 'Novosti' širi teorije zavjere o kršćanskom fašizmu: Čeka li ga nova nagrada HND-a?