Hajdarović u Klasićevoj emisiji ponovio laž o 'zabranjenom' udžbeniku te se obrušio na nacionalnu povijest

Glavni autor povučenog udžbenika povijesti „Zašto je povijest važna?“ za četvrti razred gimnazije Miljenko Hajdarović, čakovečki nastavnik povijesti i sociologije koji djeci ima želju prezentirati homoseksualnu slikovnicu „Dugine obitelji“, gostovao je u emisiji Hrvoja Klasića „Kontrapovijest“ na audiovizualnom kanalu Srpskog narodnog vijeća (SNV) VIDA TV. Emisija nosi manipulativni naslov „Dogma o hrvatskoj povijesti“ koji insinuira da ta dogma postoji i da će ju srušiti uvijek objektivni i stručni istoričari – Hajdarović i Klasić. 

Hajdarović dobio odgovor iz Ministarstva, i dalje smatra da mu je udžbenik dobar i zabranjen

Podsjetimo se, Hajdarović je uglavnom šutio tijekom druge polovice 2023. i početkom 2024. kada je trebao braniti svoj „zabranjeni“ udžbenik. Umjesto njega to su činili ideološki istomišljenici, kako iz struke, tako i iz medija i politike. U ovom rijetkom slučaju, doduše u prijateljskom okruženju i bez opasnosti za dovođenjem u pitanje njegovih laži i manipulacija, Hajdarović je opet ponovio ono što je pisao na društvenim mrežama, izbjegavajući braniti svoje kapitalno djelo, a zapravo rad kojim je počinio profesionalno samoubojstvo.

Udžbenik koji Hajdarović odbija braniti, prema mišljenju struke, nikad nije trebao biti objavljen

 Šteta je što se Hajdarović ne želi suočiti sa svojim kritičarima iz struke. Primjerice, dr. sc. Filip Hameršak, ravnatelj Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža napisao je najopširniju analizu povučenog Hajdarovićevog udžbenika i došao do zaključka kako on uopće nije trebao biti objavljen, a kamoli odobren od nadležnih tijela. Dio udžbenika koji tematizira Domovinski rat osporio je činjenicama ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. sc. Ante Nazor, kao i odvjetnik Luka Mišetić, branitelj generala Ante Gotovine u Haagu.

Odvjetnik Luka Mišetić prozvao Hajdarovića u vezi izvora za „Oluju“ u povučenom udžbeniku

Voditelj Klasić simpatizer je zločinačkog partizanskog pokreta

 O voditelju Hrvoju Klasiću ne treba puno govoriti. Riječ je o medijskoj zvijezdi ljevice, profesoru s Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji simpatizira zločinački partizanski pokret i komunističkog diktatora Josipa Broza Tita. Pamtimo ga po hagiografiji Mike Špiljka i dokumentarnoj seriji „Partizani“ u kojoj subjektivno i lažno krvnike hrvatskog naroda predstavlja kao osloboditelje, unatoč činjenici da je vrh Komunističke partije Jugoslavije ratovao u cilju provođenja revolucije i uspostave državnog uređenja po uzoru na Staljinov SSSR. Kako su nas partizani oslobodili, govori nam sam rezultat njihove borbe – totalitarna Jugoslavija čiji je glavni grad bio Beograd.

Špiljkov hagiograf i Pupovčev voditelj Hrvoje Klasić nije zadovoljan 'Partijom': 'Klasičan povijesni revizionizam'

Udžbenik nije zabranjen, to je laž

 U samom opisu nove epizode Pupovčevog projekta o trošku i na štetu poreznih obveznika stoji laž: „Gost Hrvoja Klasića u 47. epizodi Kontrapovijesti je profesor povijesti Miljenko Hajdarović, inače autor jedinog zabranjenog udžbenika povijesti u Hrvatskoj“.

Udžbenik nije zabranjen. On je povučen nakon što je struka temeljem medijskih natpisa, poglavito portala Narod.hr, stavila ovo djelo pod povećalo i pronašla niz faktografskih i metodoloških pogrešaka, manipulacije povijesnim izvorima i prozirno nametanje učenicima lijevo-liberalnih političkih pogleda pod krinkom „multiperspektivnosti“, tobože u cilju poticanja učenika na kritičko razmišljanje. Ovu laž Hajdarović temelji isključivo na činjenici kako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja temeljem recenzija stručnog povjerenstva koje imenuje ministar odobrilo udžbenik.

Logično je postaviti pitanje može li Ministarstvo pogriješiti? Ako je to moguće, onda Hajdarovićev argument ne vrijedi. Ako to nije moguće, tada živimo u najuređenijoj državi na svijetu, a u Ministarstvu sjede najučeniji i nepogrešivi ljudi! Dakle, moguće je nakon odobravanja udžbenika utvrditi da su recenzenti napravili loš posao, ponovno recenzirati udžbenik i obrisati ga iz Kataloga odobrenih udžbenika Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Ovo poteže i pitanje odgovornosti u samom ministarstvu, ali i odgovornosti recenzenata koji su odobrili udžbenik unatoč njegovom skandaloznom sadržaju temeljenom na pogreškama, manipulacijama i ideologiji.

Mediji pokrenuli kampanju za Hajdarovićev udžbenik: Nisu sporne greške, manipulacije i nestručnost autora, već – Željka Markić

Djeca mogu biti ili domoljubi ili kritički razmišljati?!

 Od manipulacija nije imun ni voditelj Klasić koji je otvorio emisiju postavivši lažni narativ kao temelj. Klasić se pita što želimo naučiti djecu na nastavi povijesti: kako biti domoljubi ili kako kritički razmišljati? Iz ovog izrečenog, ispada da ljudi koji vole svoju domovinu ne znaju kritički razmišljati. S druge pak strane, oni koji „kritički razmišljaju“ ne vole svoju domovinu? Dame i gospodo, plaću Hrvoju Klasiću koji ima puno slobodnog vremena za Pupovčeve pseudohistoriografske projekte i gostovanja na televizijama isplaćujete – vi.

Premda bi nakon ovakvog uvoda svaki kritički um mogao slobodno zatvoriti YouTube, jer ovo je primjer najprizemnije i najprozirnije propagande u stilu "ili si sa nama ili protiv nas", ipak je potrebno analizirati ovaj uradak te ga prezentirati javnosti. Voditelj educira generacije studenata povijesti koji potom poput Hajdarovića u školama educiraju učenike, primjerice, o tome da je Josip Reihl-Kir bio važna povijesna figura i mirotvorac tijekom „rata devedesetih“ koji je mogao spriječiti sukob Hrvata i Srba u istočnoj Slavoniji.

S druge strane, koju Hajdarović ne nudi učenicima na razmatranje, mir je volio i Blago Zadro koji je uvidjevši što se sprema Hrvatskoj uzeo pušku u ruke i za taj mir položio svoj život, kao i njegov najstariji sin Robert. Reihl-Kir postao je svojevrsni „ratni junak“ ekstremne ljevice u Hrvatskoj koja potencira narativ da su za rat podjednako odgovorni hrvatski i srpski nacionalizam koji su srušili Jugoslaviju nastalu na temelju tzv. „Narodnooslobodilačke borbe“ čija je ona poklonik.

Pogibija general-bojnika Blage Zadre u obrani Borova Naselja i Vukovara

Hajdarović i Derifaj vrlo su slični - oboje imaju svoju dimnu zavjesu

 Očekivano, u uvodnoj riječi Klasić ponavlja Hajdarovićevu dogmu kako je njegov udžbenik „jedini zabranjeni udžbenik u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj“, što je gnjusna manipulacija činjenicom da mu je udžbenik povučen zbog naknadnih recenzija i podrobnijeg pregleda struke!

Ovu manipulaciju ili mogli bismo reći bacanje dimne zavjese, možemo usporediti sa slučajem novinarke Danke Derifaj koja počinjenje kaznenog djela nepovredivosti doma predstavlja kao „obavljanje novinarskog posla“. Tako i Hajdarović povlačenje svog udžbenika zbog ozbiljnih nedostataka naziva – zabranom.

Djeca nisu studenti povijesti niti znanstvenici

 U svojoj uvodnoj riječi, Hajdarović ponavlja Klasićeve teze i ističe svoje subjektivno mišljenje da se povijest u Hrvatskoj poučava kao dogma. Odnosno, ono što Hajdarović želi reći jest da se povijest u Hrvatskoj ne poučava onako kako ju vide on i kolega Klasić. Hajdarović bi htio da djeca(!) tumače povijest sa različitih strana i iz različitih izvora. Nastavnik povijesti trebao bi znati da država u državnim školama određuje što će se učiti, temeljem historiografije, a kritičkom analizom izvora se bave studenti i struka. K tome se i postavlja pitanje tko bi djeci trebao dati izvore i različite poglede? Ante Nazor ili Hrvoje Klasić? Iz udžbenika koji je povučen, vidljivo je kako Hajdarović nameće svoj pogled i manipulira izvorima u cilju stvaranja slike o povijesti kod djece kakvu on vidi i smatra istinitom.

Hajdarović i Klasić, stručnjaci kakvi jesu, nikako ne mogu odvojiti školstvo i djecu od bavljenja znanošću. U nepune dvije minute, ovaj dvojac je već nekoliko puta, u duhu multiperspektivnosti, promašio ceo fudbal.

Hrvoje Klasić i ravnatelj Spomen-područja Jasenovac uzvratili udarac „revizionistima“ i „negacionistima“

Hajdarović i nacionalna povijest

 Vrlo brzo saznajemo da Hajdarović ima problem s nacionalnom poviješću koju vidi kao dogmu, kako smo već spomenuli, no ne odgovara na pitanje iz koje bismo to perspektive trebali promatrati nacionalnu povijest? Iz perspektive Njemačke, Francuske, Italije ili možda Srbije? Ovdje manipulira pojmom dogme koju ne odvaja od hrvatske nacionalne povijesti. Nameće se kao „đavolji odvjetnik“ koji će kritički preispitati sve Hrvate kroz povijest i u udžbenicima prezentirati sve njihove mane, od kralja Tomislava do Franje Tuđmana. O tome govori profesor koji je partizansku okupaciju Zagreba 8. svibnja 1945. predstavio kao oslobođenje Hrvatske i općenarodno veselje! U čitavoj ovoj priči, Hajdarović i njemu slični izdižu se iznad čitave struke i sebe nude kao tumače stvarnosti, one koji će svojom objektivnošću od djece napraviti intelektualce najviših dosega, koji, dakako, neće biti domoljubi.

Ovdje dolazimo i do odgoja, što je uz obrazovanje glavna sastavnica školstva. Kako djecu žele odgajati Hajdarović i Klasić? Kao domoljube ne; možda žele vidjeti neke nove pionire?

U Hajdarovićevom udžbeniku povijesti partizani su bili osloboditelji i stvaratelji hrvatske države

Klasić je uporno pokušavao skrenuti razgovor prema ustašama

 Nadalje, Klasić je u šali spomenuo „Za dom – spremni“, jer ne može on dugo bez ustaša, te je govorio o utjecaju javnih osoba i „celebrityja“ na poimanje povijesti kod mladih.

Potom Hajdarović u odgovoru secira izvođenje nastave povijesti, što i kako popraviti, gdje su problemi i slično, a sam je nakon 20 godina karijere pokazao da ne zna napisati niti minimalno zadovoljavajući udžbenik povijesti. Zatim je Klasić razgovor ugodni naroda jugoslovenskog odveo u smjeru – ustaša. Naime, kako sam tvrdi, javljaju mu se mnogi zabrinuti roditelji zgroženi što pojedini nastavnici ne govore o ustašama u najgorem mogućem kontekstu.

Nakon još jedne „stručne“ analiza satnice i kako današnji mladi reagiraju na prastaro školstvo, Hajdarović je progovorio o svojoj tezi kako nastavnici udžbenike biraju prema političkim preferencijama. Međutim, nije rekao da ih on sam piše prema vlastitim političkim i ideološkim stavovima. Ipak je on utjelovljenje kritičkog uma, zar ne?

Unatoč tome što se Hajdarović nije spomenuo ustaša u prva dva Klasićeva pokušaja, Hrvoje je opet naveo primjer Jasenovca i ustaša ustvrdivši da ipak nemamo udžbenika u kojima se Jasenovac opisuje kao radni logor (što je točno!), a ustaše kao domoljubi. Kako sada domoljubi? Mi ne bismo trebali željeti da nam djeca budu domoljubi nakon sata povijesti, zar ne? A ovdje Klasić napominje da ustaše nisu bili domoljubi. Najednom je dobro biti domoljub?

Potom je Klasić, iako ga nije izričito imenovao, Marka Perkovića Thompsona nazvao „neobrazovanim pjevačem“. Rekao je to kao sveučilišni profesor koji je napisao knjigu o Miki Špiljku koju je dr. sc. Nikica Barić akademski ismijao, ocijenivši ju nedorečenom, površnom i nestručnom. Dozivanjem Thompsona, Klasić je opet poželio potegnuti pitanje ustaša, jer to je njegov glavni proizvod koji prodaje medijima i javnosti.

Povjesničar Nikica Barić o Klasićevoj knjizi o Miki Špiljku: Nedorečeno, površno i nestručno

Razgovor nije bio pretežito zanimljiv

 Hajdarović potom opet izlaže svoja iskustva kao profesora povijesti koji je puno toga vidio i pročitao, osim relevantnih historiografskih djela o Domovinskom ratu, Drugom svjetskom ratu i bl. Alojziju Stepincu. U podužem osobnom viđenju što i kako mijenjati u nastavi povijesti, Hajdarović se požalio kako nema slobode govoriti kao što je to slučaj u državama na Zapadu, opet insinuirajući da bi učionica trebala biti mjesto gdje se djeci može govoriti bilo što i usmjeravati ih na ideološki put samog nastavnika. Zašto onda nastavnik ne bi smio imati slobodu temeljem novih saznanja o Jasenovcu djeci prezentirati istinu i reći kako je to doista bio radni logor, te ih upozoriti da je popis s navodnih 83.145 žrtava neutemeljen, lažan i osporen?

Vukić: U Jasenovcu je stradalo između 700 i 1600 ljudi, no to nije konačna brojka

Razgovor dvojice profesora nije bio pretežito zanimljiv, uglavnom se svodio na Hajdarovićevo iznošenje osobnog iskustva u struci kojom se bavi. Međutim, na kraju je Klasić otkrio da profesor koji ne zna napisati stručan gimnazijski udžbenik pohađa doktorski studij. Na početku odgovora na pitanje o čemu piše, Hajdarović je u filozofiranju o povijesti Trumpa i Putina definirao kao autoritarne vladare. Štoviše, Trumpa je prozvao za provođenje diktature te mu je suprotstavio američku demokraciju, onu koja ga je izabrala!

Hajdarovićev doktorat - astrološka historiografija orijentirana na sukob s nacionalnom poviješću

 Saznajemo i kako se u svom doktorskom radu Hajdarović bavi kako proučavanjem povijesti eventualno možemo saznati što će se dogoditi u budućnosti. „Pokušavam istraživati budućnost poučavanja povijesti“, rekao je Hajdarović. Želi se i udaljiti od poučavanja „usko nacionalne povijesti“ koja je, kako zvuči filozofija povijesti ovog profesora, sama u sebi problematična.

Budući doktor Hajdarović, nesposoban napisati jedan stručan školski udžbenik, želi „odgonetnuti koje su to teme koje nas mogu odvući od nacionalnog prema nekom općem ili humanističkijem obrazovanju povijesti“. Sjajan doktorat – astrološka historiografija orijentirana na sukob s nacionalnom poviješću! S obzirom na to da mu faktografija i proučavanje te interpretacija izvora ne idu od ruke, preostaje mu tek filozofiranje o povijesti.

Od laži preko dosade do teme doktorata

 Što možemo reći u zaključku? Klasić i Hajdarović otvorili su emisiju s laži kako je udžbenik „Zašto je povijest važna? 4“ zabranjen. Niti jednom rečenicom nisu se osvrnuli na kritike udžbenika i osporili one koji su ukazali na ozbiljne nedostatke Hajdarovićevog kapitalnog djela. Umjesto toga, unatoč nekoliko Klasićevih pokušaja da raspravu svede i na ustaše, Hajdarović se prezentirao kao autoritet u nastavi povijesti, stručan u didaktici i metodologiji, s mnogo ideja i rješenja za zastarjelo školstvo u Hrvatskoj. Emisija je zapravo bila poprilično dosadna, sve do trenutka kada nismo saznali na kojoj će temi doktorirati čovjek koji ne zna napisati školski udžbenik povijesti.

Hajdarović za „Novosti“ dijagnosticirao „ustašizaciju“ društva i prozvao kritičare za povijesni revizionizam