Građanski performans: O trošku Grada udrugari 'Okolo' ostavljaju smeće, a Zagrepčani ga uklanjaju

„Netko je vandalizirao umjetničku instalaciju“, zajecao je ekstremno lijevi Telegram; „Potrgana umjetnička instalacija u centru Zagreba“, napisao je vrh profesionalnog novinarstva u Hrvatskoj portal Index; „Uništena umjetnička instalacija“, javio je Tportal uz fotografiju nekog smeća omotanog oko rasvjete s natpisom: „Instalacija Ivane Mrčele prije nego su je vandali dohvatili“. Aha, to je umjetnička instalacija?! Vandalizam je postavljanje tog rugla u javni prostor. To je smeće!

Nema tog portala ili televizije koja nije popratila „uništenje umjetničke instalacije“ u centru Zagreba. Po svemu sudeći, riječ je o nekakvom feminističkom izričaju. Na tijelima ružno oblikovanih i naslikanih žena ispisane su razne poruke i bezvezarije. Tako nailazimo na „Grl pwr“ (girl power), kuglicu sladoleda, razna srčeka probodena strijelom, trešnje, dijamante, mačke, mač (ali ne Thompsonov), zvjezdice i druge motive koje često crtaju i djeca. Ima čak i VGN PWR. Je li to vegan power? Što stoji iza ove „umjetničke instalacije“, odnosno, da budemo precizni, smeća? Sto i jedan posto neka duboka feministička poruka koja protestira protiv zapadnog društva u kojem žene nikada u ljudskoj povijesti nisu bile sigurnije.

LGBT udruga Zagreb Pride bavi se obrazovanjem mladih? Očevi, jeste li čuli?

Smeće je građanima ostavila netalentirana umjetnica

 Tobože umjetnica Mrčela kaže kako njezina skulptura, oprostite, "urbana intervencija", progovara o „ženskoj solidarnosti“. Nazvala ju je „Naše sestre“. Kako moćno i nepredvidivo! Originalo, nadasve! Girl power! Pet umjetnih žena prikazanih vrlo ružno, pojednostavljeno i nakaradno, međusobno se štiti i povezuje predugačkim rukama. Ovim smećem ujedno dominira i roza boja. Nije li to rodni stereotip? Možda ipak ja ne razumijem ni umjetnost ni feminizam, a kamoli i jedno i drugo u simbiozi.

Netalentirana umjetnica koja odlaže smeće u centru grada i mediji uklanjanje i oštećenje ove instalacije nazvali su vandalizmom. „Jedna figura je ukradena, dio rada je potrgan. Rad je u centru Zagreba preživio jedva tri dana“, pojadala se na svom Facebooku Mrčela. Je li rad trebao preživjeti nešto duže? Što znači preživjeti? Je li cilj rada bio ružnoćom isprovocirati građane na oštećenje postavljenog smeća? Ako dobro promislimo, tko bi čuo za Mrčelu da joj dio smeća nije uklonjen i „oštećen“? Kako se uopće može oštetiti smeće?

Građanski performans uklanjanja smeća koje ostavljaju udrugari

 Teško je uopće ovo nazvati vandalizmom. Prema mom tumačenju, riječ je o građanskom performansu iza kojeg stoji jedna duboka poruka. Kako su Zagrepčani sve više svjesniji i informiraniji o tome kako gradska vlast financira sebi bliske, tobože kulturne udruge koje proizvode smeće, možemo zaključiti kako je ovime poslana poruka gradskoj vlasti i „umjetnicima“ koji ne znaju napraviti ništa lijepo, zadivljujuće i što zahtijeva minimalan trud te minimalnu dozu talenta. I ovako „oštećen“ rad Mrčele ne razlikuje se od dana kada je postavljen. Možda je sada i nešto „ljepši“? Mogli bismo sada reći da je jedna žena nastradala u femicidu koji je počinio branitelj? Bez intervencije medija i same informacije umjetnice, tko bi uopće mogao pretpostaviti da je ovaj „umjetnički rad“ uništen? Upravo je to odlika suvremene umjetnosti koju podupire Možemo. Ne razlikujemo smeće od umjetnosti.

Sandra Benčić se ne šali: Patrijarhatu je odzvonilo, lijek je feminizam!

Tko stoji iza ostavljanja smeća po gradu?

 Projekt „Okolo“, u okviru kojeg je izvješeno i ovo smeće, ideja je Ane Mikin i Tine Kovačiček iz udruge bliske stranci Možemo „Nas dve“. Njih dvije došle su na ideju da po gradu vješaju i crtaju besmislice kako bi dobile javni novac. Na istoj adresi gdje je registrirana udruga „Nas dve“ nalazi se i udruga „Umjetnost za grad“ čija je predsjednica Mikin. Tina ima svoju udrugu, a Ana svoju. Također, na istoj adresi je i udruga „Preuredi moju pumpu“ bivšeg muža gospodične Kovačiček Borisa Bareta koji pak o trošku poreznih obveznika crta grafite. Tri udruge na istoj adresi, sve povezane s Možemo i na gradskom proračunu! Možemo!

 Talent nije potreban, mora biti ružno i besmisleno

 „Naše sestre“ tek su jedno od izloženih djela u gradu Zagrebu. Na uglu Gajeve i Trga bana Jelačića na rasvjetno tijelo postavljena je nekakva oronula ruža. Ništa posebno niti lijepo. I to je smeće uklonjeno, javljaju organizatori festivala smeća po Zagrebu! Nadalje, u centru grada postavljen je minijaturan hodač po žici. Nikakav talent niti prevelik trud nije potreban za tu "urbanu intervenciju". Na Zrinjevcu je netko objesio plahte o drvo i postavio glomazni stolac. Nevjerojatna umjetnost! Kip Andrije Medulića pored plahti sve govori. Kao da gleda fotografa i pita se što to ovdje radi? Ovo je umjetnost?!

Na Gornjem gradu s pogledom na katedralu nalaze se raznobojni oblici iz Tetrisa koji bi trebali poslužiti kao dnevni boravak. Na jednu zgradu pod skelama postavljena je kombinacija nosa, očiju i usta. Ružno. Na uglu Savske i Koturaške netko je nacrtao valove. Ne bismo to ni znali da nam nije rečeno. Vjerojatno bismo pogodili u par pokušaja, ali svakako bi nam netko prvo trebao reći da je to umjetničko djelo. Međutim, obrazac je uvijek isti: talent nije potreban, mora biti ružno i besmisleno.

Stoga, da zaključimo, građani su reagirali na smeće razbacano po gradu. Možda to nije niti učinjeno namjerno. Vidite li smeće na ulici, ako vam nije gadljivo, pokupit ćete ga i odložiti u obližnju kantu, zar ne? S druge strane, postoji opcija prema kojoj je odlagatelj smeća htio napraviti performans, a taj „umjetnički čin“ zaštićeniji je i od premijera i od predsjednika države.

Tko je Dorotea Šušak, radikalna feministica i zaštitnica 'reproduktivnog zdravlja' u regionu?